U povodu 80. obljetnice ubojstva petero djece iz obitelji Slišković-Kuljić u selu Mokro kod Širokog Brijega, prof. dr. sc. Mile Lasić govorio je o važnosti čuvanja istine, kulturi sjećanja i odgovornosti društva prema nevinim žrtvama.
Osam desetljeća od zločina koji je obilježio jednu obitelj i kraj
U programu Običnog radija gostovao je prof. dr. sc. Mile Lasić, redoviti profesor i voditerlj Katedre za građansko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, povodom 80. obljetnice ubojstva petero djece iz obitelji Slišković-Kuljić, u narodu poznate kao Kuljića dica.
Zločin se dogodio 23. svibnja 1946. godine u selu Mokro kod Širokog Brijega, u poratnom razdoblju koje je za mnoge obitelji u Hercegovini ostalo obilježeno strahom, šutnjom, progonima i nepravdom. Prema objavljenim podacima, toga su dana na kućnom pragu ubijeni Ivan, Mila i Ana, djeca Marije i Marka, zatim Zora, kći Slavke i Nikole, te Iva, kći Anice i Ferde. Za ovaj zločin, ni osam desetljeća poslije, nitko nije odgovarao.
„Pet nevinih mladih života ugašeno je na kućnom pragu“
Lasić je u razgovoru naglasio kako se zločin dogodio godinu i pol nakon što je Široki Brijeg pao u ruke partizanskih snaga, u vremenu kada je, kako kaže, zapadna Hercegovina nosila snažnu stigmu u tadašnjem sustavu.
„Pet nevinih mladih života ugašeno je na kućnom pragu, pred očima roditelja i rodbine. Ruža, četvrto dijete Marije i Marka, uspjela se spasiti bijegom u šumu i trebala je biti šesta žrtva“, kazao je Lasić.
Dodao je kako su upravo osobna svjedočanstva preživjelih dragocjena jer ne govore samo o povijesnim činjenicama, nego i o dubokoj ljudskoj tragediji koja je obilježila obitelji i cijeli kraj.
Svjedočanstva koja čuvaju istinu
Posebno se osvrnuo na svjedočanstva Mare Lasić, rođene Slišković, i Ruže Zovko, rođene Slišković, koja su objavljena u časopisu „Vitko“. Mara Lasić u trenutku zločina imala je 14 i pol godina, dok je Ruža Zovko toga dana spasila život pobjegavši u šumu.
„Takva osobna svjedočanstva iznimno su vrijedna za razumijevanje povijesti. Kada čitamo njihove riječi, ne suočavamo se samo s podacima, nego s ljudskom patnjom“, istaknuo je Lasić.
Prema njegovim riječima, društvo koje ne njeguje kulturu sjećanja teško može graditi zdravu budućnost. Zato smatra kako se o ovakvim temama mora govoriti dostojanstveno, s poštovanjem prema žrtvama i njihovim obiteljima.
Kultura sjećanja kao civilizacijska obveza
Lasić je naglasio kako sjećanje na nevine žrtve nije pitanje prošlosti, nego pitanje odgovornosti sadašnjih generacija.
„O takvim stradanjima moramo govoriti s posebnim poštovanjem. To je ljudski, kršćanski i civilizacijski čin. Svaka žrtva ima pravo na grob, dostojan spomen i istinu“, poručio je.
U razgovoru je istaknuo kako se u bivšem sustavu o stradanjima hrvatskog naroda u poraću nije smjelo javno govoriti, dok ni danas, desetljećima nakon demokratskih promjena, mnoge teme nisu dobile prostor u javnosti koji zaslužuju.
„Istina oslobađa i društvo i pojedinca“
Govoreći o osjećaju povijesne nepravde, Lasić je podsjetio kako počinitelji brojnih poratnih zločina nikada nisu procesuirani. Smatra kako je to ostavilo duboke posljedice na obitelji žrtava, ali i na širu zajednicu.
„Narod koji ne uči svoju povijest, ona mu se ponavlja. Zato moramo govoriti istinu, jer istina oslobađa i društvo i pojedinca“, kazao je Lasić.
U tom je kontekstu istaknuo kako komemoracije ne smiju ostati samo obiteljska sjećanja, nego trebaju postati dio šire kulture pamćenja.
Prijedlozi za trajan spomen Kuljića dici
Lasić je podsjetio kako se obljetnica 23. svibnja svake godine obilježava, ali uglavnom u krugu obitelji i rodbine, svetom misom zadušnicom na Širokom Brijegu. Istaknuo je kako bi bilo dobro da Grad Široki Brijeg učini više na očuvanju sjećanja na ovaj tragični događaj. Kao moguće korake naveo je preimenovanje postojeće Ulice Kuljića mladosti, koja, kako je kazao, podsjeća na Dan mladosti, Titov rođendan i Štafetu mladosti, u ulicu pobijene Kuljića dice, s povezivanjem na Trnsku cestu. Predložio je i podizanje spomenika i kapelice na mjestu ubojstva, davanje imena četverorazrednoj osnovnoj školi na Trnu po pobijenoj Kuljića djeci, uvrštavanje ovog događaja u školske programe te uključivanje 23. svibnja u službeni program obilježavanja važnijih obljetnica.
„Umirimo mrtve da bi oni mogli umiriti žive“, zaključio je prof. dr. sc. Mile Lasić.