Voda je izvor života, a rijeke nisu samo prirodni resurs nego i prostor susreta, identiteta, zajedništva i budućnosti. Upravo je to bila središnja poruka emisije posvećene vodnim resursima u sklopu projekta „Priroda pamti – ostavi trag, a ne otpad“, u kojoj je gostovao Sead Šašivarević iz udruge Obećana Zemlja.
Govoreći o zaštiti prirode, odnosu čovjeka prema rijekama i izazovima koje donose klimatske promjene, Šašivarević je istaknuo kako je krajnje vrijeme da društvo počne ozbiljnije promišljati o očuvanju voda, ali i o obnovi veze čovjeka s prirodom, od koje se sve više udaljava.
Obećana Zemlja nastala je iz potrebe za drugačijim životom
Na početku razgovora Šašivarević je pojasnio kako je nastala inicijativa Obećana Zemlja. Kazao je da je ideja proizašla iz duboke osobne potrebe za promjenom načina života, odnosno za odmakom od gradske svakodnevice, betona i otuđenosti, prema životu koji je više povezan s prirodom, smislom i unutarnjim mirom.
Iz te želje postupno se razvila konkretna priča. Kroz rad na zemlji, vrtovima, uzgoju zdrave hrane i stvaranju prostora za susret čovjeka i prirode, nastala je šira vizija koja danas obuhvaća i edukativni te društveni angažman. Udruga tako ne promiče samo očuvanje okoliša, nego i drukčiji pogled na život — onaj u kojem su priroda, čovjekovo zdravlje i zajednica neraskidivo povezani.
Rijeke u Hercegovini imaju neprocjenjivu vrijednost
Govoreći o važnosti rijeka, Šašivarević je podsjetio da bez vode nema života te da čovjek nije izdvojen iz prirodnoga sustava, nego je njegov sastavni dio. Posebno je naglasio važnost rijeka u Hercegovini, prostoru koji obiluje prirodnim bogatstvom, ali i području u kojem je voda presudna za svakodnevni život, poljoprivredu i opstanak lokalnih zajednica.
Rijeke, kako je istaknuo, nisu važne samo zbog opskrbe vodom ili gospodarske koristi. One su mjesta okupljanja, sjećanja, druženja i doticaja s prirodom. U tom kontekstu prisjetio se i osobnih iskustava iz djetinjstva, kada su rijeke bile prostor igre, susreta i slobode. Upravo takva iskustva, smatra, čovjeku pomažu razumijeti koliko je povezan s vodom i koliko je priroda važna za kvalitetan i ispunjen život.
Projekt „Sedam rijeka“ vraća ljude prirodi
Jedan od projekata na koji je posebno ponosan jest inicijativa „Sedam rijeka“, koja je pokrenuta s ciljem da ponovno poveže ljude s rijekama i prirodom. Ideja je jednostavna, ali snažna: okupiti ljude uz rijeke, potaknuti ih da ih dožive, zavole i osvijeste njihovu vrijednost.
Projekt je tijekom godina prerastao početnu zamisao i razvio se u događaj koji ima i edukativnu i kulturnu dimenziju. Kroz druženja, kupanje, radionice, glazbeni program, promociju lokalnih umjetnika i razgovore o prirodi, „Sedam rijeka“ postaje svojevrsni festival zajedništva i povratka prirodnim vrijednostima.
Uz to, projekt ima i jasnu razvojnu poruku: prirodna bogatstva Hercegovine treba čuvati, ali i mudro predstaviti kao temelj održivog i regenerativnog turizma. Šašivarević smatra da upravo u tome leži velika prilika za lokalne zajednice — u turizmu koji neće uništavati prirodu, nego će je čuvati i na njoj graditi zdraviju budućnost.
Promjene ne mogu nositi samo pojedinci ni samo institucije
U razgovoru je otvoreno pitanje i odgovornosti za zaštitu voda i okoliša. Šašivarević smatra da promjene nije moguće očekivati isključivo od pojedinaca, ali ni samo od institucija. Potrebno je zajedničko djelovanje.
Posebno je upozorio na pojavu koju je opisao kao gubitak vjere ljudi da išta mogu promijeniti. Kada se okoliš zapusti, kada se otpad gomila i kada se problemi ignoriraju, kod ljudi se stvara osjećaj nemoći. Takvo stanje dodatno pogoršava situaciju jer pasivnost rađa još veću zapuštenost.
S druge strane, institucije imaju ključnu ulogu u stvaranju sustava, infrastrukture i pravila koja građanima omogućuju da lakše djeluju odgovorno. Bez jasne potpore institucija teško je postići dugoročne rezultate, ali bez angažmana građana ni najbolji sustavi ne mogu dati puni učinak.
Klimatske promjene već se osjećaju i na našim prostorima
Govoreći o klimatskim promjenama, Šašivarević je upozorio da posljedice više nisu apstraktna prijetnja budućnosti, nego stvarnost koju već živimo. Posebno je istaknuo sve izraženije vremenske ekstreme — obilne oborine u kratkom vremenu, poplave te dulja sušna razdoblja.
Takvi obrasci predstavljaju ozbiljan izazov, osobito za gradove i naselja čija infrastruktura nije prilagođena tolikim količinama vode. S druge strane, dugotrajne suše dodatno ugrožavaju poljoprivredu, opskrbu vodom i svakodnevni život stanovništva.
Kao jedno od mogućih rješenja spomenuo je potrebu za pametnijim upravljanjem vodom, uključujući prikupljanje vode tijekom razdoblja obilnih kiša i njezinu kasniju uporabu u razdobljima suše. Time se otvara prostor za nova rješenja, osobito u ruralnim sredinama, ali i za ozbiljnije javne rasprave o tome kako gradove i zajednice prilagoditi promjenama koje dolaze.
Očuvanje prirode pitanje je odgovornosti prema budućim naraštajima
Na kraju razgovora upućena je jasna poruka građanima: očuvanje rijeka i prirode nije samo ekološko pitanje, nego pitanje odnosa prema životu, zajednici i budućim naraštajima.
Šašivarević je naglasio važnost povratka jednostavnim, temeljnim vrijednostima — životu, ljubavi, povezanosti i radosti. U tom duhu poručio je da čovjek mora ponovno naučiti slušati srce, živjeti u većem skladu s prirodom i prestati uništavati ono bez čega ne može opstati.
Jer rijeke nisu samo voda koja teče kroz krajolik. One su dio kolektivnoga pamćenja, prirodnog identiteta i nasljeđa koje smo dužni sačuvati.
