Sačuvani su slavni govori koji su na blagdan četrdeset svetih vjernika u Sebasti, koji su kao vojnici služili u slavnoj XII. legiji i postali mučenici, držali veliki crkveni govornici IV. stoljeća. Među njima je i Sveti Bazilije Veliki. To je vjerodostojno svjedočanstvo za hrabrost koju su imali sveti mučenici, koji su se radije posmrzavali u vodi negoli odrekli svoje vjere. Njihovo je mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge.
Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše smrt za vjeru. Kazna se sastojala od umiranja u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjeniu Sareimu kod Zele. To je selo danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo 40. Stoga su tako zamolili vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti razvukli njihove relikvije.
Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu gimnazija, uz kupalište grada Sebeste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo da primami pokojega, koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slab pa je prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah poginuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kad svi izginuše, tijela im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku. Progonitelji su se bojali i mrtvih pa su željeli uništiti svaki spomen na njih. Vjernici su uspjeli nešto spasiti. Iako su ovi mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. njihov je spomendan 10. ožujka u Zapadnoj Crkvi.
Svetih četrdeset mučenika iz Armenije ostavili su snažan dojam na kršćane jer je njihovo mučeništvo opisano i brojnim svjedočanstvima posvjedočeno.
Izvor: narod.hr