Malo je poznato da je prvi hrvatski profesionalni pisac rođen u Senju 7. siječnja davne 1652. Bio je to Pavao Ritter Vitezović koji je ostao poznat kao povjesničar, jezikoslovac i nakladnik, a još za života smatrali su ga najučenijim Hrvatom. Nevjerojatan život Pavla Rittera Vitezovića počinje izučavanjem tiskarskog zanata i učenjem njemačkog jezika. Vitezović je bio nositelj titule baruna, ali je morao zarađivati za život. Pisao je književna i stručna djela, a ovdje ćemo nabrojiti neke od najzanimljivih funkcija koje je obnašao.
Vitezović je bio poslanik grada Senja na ugarskom saboru. Zatim postaje časnik u ratovima protiv Turaka. Nakon rata zapošljava se kao dvorski časnik na banskom dvoru u Turopolju. Zbog svog enormnog znanja postaje zastupnik u radu povjerenstva za određivanje granice s Venecijom i Osmanskim Carstvom.
Vitezović se seli u Zagreb i pokreće tiskaru. U to vrijeme nastaje za Hrvatsku iznimno značajno djelo Croatia rediviva (lat. Oživljena Hrvatska). Da je Vitezović bio ispred svog vremena, pokazuje njegova ideja da Zagreb postane glavni grad.
Zatim sve kreće nizbrdo – njegova kuća i tiskara uništene su požaru, a tiskara mu je oduzeta. Usto, prognan je s imanja koje je uzeo u zakup. Umrli su mu supruga i sin. Ni Zagreb ni Hrvatska nisu cijenili njegovo znanje i sposobnosti, pa uvrijeđen i razočaran odlazi u Beč. Tamo je nastavio raditi kao povjesničar i stekao naslov dvorskog savjetnika i baruna, ali financijski je još loše stajao. Unatoč plemićkom naslovu umire u siromaštvu 1713. godine u Beču. Sva njegova djela sačuvala je Ugarska kancelarija, a carica Marija Terezija, koja je bila upoznata s Vitezovićevim radom, naredila je 1749. da se svi njegovi spisi pošalju zagrebačkom povjesničaru Adamu Baltazaru Krčeliću.
Vitezović je izuzetno značajan jer je napisao važno historiografsko djelo Croatia rediviva koje je istovremeno bilo i stručni rad i domoljubno djelo. Zapravo je nastalo kao reakcija na pogubljenje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Još je nevjerojatnije da je Vitezović najviše doprinio hrvatskom jeziku. Konstatirao je da “vsaki po svojoj volji i prez reda piše”. Prvi je predložio da se svaki glas piše uvijek istim slovom te da se uvedu slova s kvačicama.
Piše: Marsela Alić, povijest.hr
