Photo: Igor Kralj/PIXSELL
29. studenog 2017. godine žalbeno vijeće Haškog suda izreklo je pravomoćnu nepravednu presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993-1994, potvrdivši im dosuđene kazne u prvostupanjskoj presudi.
Nakon što je izrečena presuda generalu Slobodanu Praljku, kojom mu se potvrđuje 20-godišnja zatvorska kazna, on je presudu odbacio poručivši: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!”
Potom je podigao bočicu u kojoj se nalazio otrov, kalijev cijanid te ga popio. General Praljak preminuo je nekoliko sati nakon što je popio ciankalij, od usporavanja rada srca, odnosno srčanog zastoja.
Protestno samoubojstvo generala Praljka u Haškoj sudnici bilo je tim šokantnije, s obzirom da je hitna pomoć kasnila, odnosno nije se nalazila ispred Haškog suda tijekom izricanja pravomoćnih presuda.
“Slobodan Praljak nijednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije niti bio”, rekao je Miroslav Tuđman na komemoraciji koja je održana nakon njegove smrti.
Imao je tri završena fakulteta
Slobodan Praljak rođen je 2. siječnja 1945. godine u Čapljini, te je završio tri fakulteta. On je naime, 1970. godine diplomirao kao inženjer elektrotehnike u Zagrebu, a godinu dana kasnije diplomirao je filozofiju i sociologiju također u Zagrebu. Treću diplomu, Praljak je stekao 1972. godine u Zagrebu kada je diplomirao na tadašnjoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Za vrijeme života, prije ratnih zbivanja predavao je filozofiju i sociologiju, a tijekom 70-tih i 80-tih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru.
Praljak se oženio Kaćušom Babić s kojom nije imao djecu, ali je bio vrlo blizak s njenom djecom iz prijašnjeg braka Natašom i Nikolom, koja su kasnije preuzela njegovo prezime.
Tijekom suđenja Praljak je izdao 26 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija u vrijeme vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića te je knjige proglasilo šundom, na koje se plaća PDV te je 7. svibnja 2013. godine ovrhom nad njegovim računom naplaćeno 435 tisuća kuna.
Istaknuo se u prvoj pobjedi nad velikosrpskim agresorom u BiH
Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske, te je iste godine imenovan za zapovjednika obrane Sunje. Godine 1992. odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje postaje jednim od ključnih zapovjednika zajedničke operacije HVO-a, HV-a i HOS-a – Lipanjske zore, koja je predstavljala prvu pobjedu nad velikosrpskim agresorom u BiH jer je oslobođena dolina Neretve te je u mjestima poput Ošanjića kod Stoca izbijena današnja crta razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Nakon te operacije Slobodan Praljak promaknut je u čin general-bojnika.
Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.
Sukob s “Tutom”
Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, general Slobodan Praljak je bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem “Tutom”, što je rezultiralo Praljkovom smjenom sa položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.
Što je udruženi zločinački poduhvat za Haški sud?
Haški sud je uz Slobodana Praljka osudio i Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, a presuda se temelji na udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj u predmetu Prlić definiran kao stvaranje Velike Hrvatske u granicama Banovine.
Udruga Akademija pravnih znanosti Hrvatske u okviru Pravnog fakulteta u Zagrebu, izradila je Analizu prvostupanjske i drugostupanjske presude u predmetu Prlić i drugi te ističe kako je Vijeće pogrešno i arbitrarno primijenilo standarde krajnjeg cilja udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) u predmetu Prlić, odstupivši time, na štetu optuženika, od ranije prakse suda u Haagu. To potvrđuju usporedbom s predmetom Šešelj gdje je ideologija stvaranja Velike Srbije a priori politički, a ne kriminalni cilj.
Zbog toga se zločini u predmetu Šešelj ne mogu nedvojbeno smatrati suštinskim dijelom plana Velike Srbije ili plana zaštite Srba, a u predmetu Prlić su posljedica realizacije krajnjeg cilja UZP-a, odnosno Velike Hrvatske u granicama Banovine.
Tuđman: Svi mi dugujemo i “šestorki”, a posebno generalu Praljku istinu
“Svi mi dugujemo i “šestorki”, a posebno generalu Praljku istinu. On se nije mogao pomiriti i nije htio pristati da i jedan dan bude ratni zločinac. Jer to nije ni bio. I Bošnjaci to vrlo dobro znaju i trebali bi mu biti zahvalni na mnogočemu.”, istaknuo je u nedavnom razgovoru sa Zoranom Krešićem za Večernji list HDZ-ov saborski zastupnik Miroslav Tuđman.
“Haaški krivolov – analiza dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74” – nova je knjiga prof. dr. Miroslava Tuđmana upravo izašla iz tiska u kojoj se temeljito analizira presuda Haaškoga suda protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne koje je taj Sud osudio zbog ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u sklopu zajedničkog zločinačkog pothvata koji je, po Sudu, podrazumijevao i odcjepljenje dijela teritorija BiH i pripojenje Hrvatskoj. To je i prva analiza ove presude, što daje značaj kapitalno važnog djela.
“Nadam se da će do preispitivanja ove presude doći kako bi se ispravila pravna nepravda i sanirale političke i povijesne posljedice jednoga ad hoc suda. Uvjeren sam da se ova presuda definitivno neće moći održati jer vrijeme će razgraditi ovakvu presudu kao neutemeljenu – politički, povijesno, faktografski i pravno.”, zaključio je Tuđman.