Evanđelje dana Lk 21, 20-28
Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena poganâ.
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,
tada znajte:
približilo se njegovo opustošenje.
Koji se tada zateknu u Judeji,
neka bježe u gore;
a koji u Gradu,
neka ga napuste;
koji pak po poljima,
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,
tada znajte:
približilo se njegovo opustošenje.
Koji se tada zateknu u Judeji,
neka bježe u gore;
a koji u Gradu,
neka ga napuste;
koji pak po poljima,
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,
tada znajte:
približilo se njegovo opustošenje.
Koji se tada zateknu u Judeji,
neka bježe u gore;
a koji u Gradu,
neka ga napuste;
koji pak po poljima,
neka se u nj ne vraćaju
jer to su dani odmazde,
da se ispuni sve što je pisano.«
»Jao trudnicama i dojiljama u one dane
jer bit će jad velik na zemlji
i gnjev nad ovim narodom.
Padat će od oštrice mača,
odvodit će ih kao roblje po svim narodima.
I Jeruzalem će gaziti pogani
sve dok se ne navrše vremena poganâ.«
»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama,
a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ
zbog huke mora i valovlja.
Izdisat će ljudi
od straha i iščekivanja onoga
što prijeti svijetu.
Doista, sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati
Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku
s velikom moći i slavom.
Kad se sve to stane zbivati,
uspravite se i podignite glave
jer se približuje vaše otkupljenje.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 21, 20-28 – O. Lorenzo Montecalvo
„Podignite glavu, jer se približuje vaše otkupljenje“, potiče nas danas Božja Riječ.
Puno ljudi ima uvijek pognutu glavu. Ovim su ljudima oči uvijek uprte u zemlju. Onaj tko živi i hoda uvijek pognute glave depresivan je i možda čak i u smrtnoj tjeskobi. Kad sam bio mali, često sam viđao seljake koji su se vraćali iz polja s teškim zavežljajem drva na leđima; zato nisu mogli hodati očiju uprtih u visinu. Savršeno se sjećam da su mnogi muškarci i žene, unatoč svojoj mladoj dobi, već hodali pogrbljeni.
Koji je danas „teški zavežljaj drva“ zbog kojeg hodaš pogrbljen, bez nade te stoga bez radosti? Da razjasnim: koje trpljenje ili bol te pritišće? Želim biti još jasniji: koji križ ne možeš nositi te ti uzrokuje gnjev, razočaranje i tugu? Znam da se neki ne slažu s onim što ću reći, ali želim to reći u istini: depresija je prouzrokovana odbijanjem da se križ nosi ponizno i krotko.
Molim te, depresivni brate: nemoj stalno gledati na situacije ili osobe zbog kojih si trpio ili još uvijek trpiš. Zazovi Isusa s vjerom da te dođe osloboditi od gnjeva ili mržnje prema onome zbog koga trpiš. Oprosti i mir će prebivati u tvome srcu. Ako ne oprostiš, tvoje nutarnje rane će postajati sve veće i dublje.
Pusti da Isus u tebe dahne svog Duha, koji je Duh utjehe. Isus je rekao: „Svi vi koji ste umorni i opterećeni, dođite k meni i vaš jaram (križ) će postati lagan.“
Samo te ISUS može osloboditi od tvoje depresije. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.