Evanđelje dana Lk 20, 27-40
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospoda zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 20, 27-40 – O. Lorenzo Montecalvo
Da Djevica Marija nije vjerovala u Isusovo uskrsnuće, kušala bi najpotpuniji očaj dok je stajala pod križem. Za Mariju je gledanje svog Sina kako visi na križu kao zločinac bila najveća bol na svijetu. Vjera u uskrsnuće ju je podupirala u njenoj neizrecivoj boli.
Jučer je u mojoj crkvi bio jedan sprovod. Neki od pokojnikove rodbine su i prije i nakon Euharistijskog slavlja očajnički vikali. Rekao sam si: „Vjeruju li ovi ljudi da postoji drugi život, ili vjeruju da se nakon tjelesne smrti ulazi u ništavilo?“.
Današnje nam Evanđelje predstavlja Saduceje, ekonome Hrama, koji nisu vjerovali u uskrsnuće tijela. Za njih je život završavao u ničemu. Zato je jedina revnost koju su imali za Hram bila zaraditi novac s ciljem da žive vrlo ugodan život.
Svake nedjelje, nakon propovijedi, recitira se Vjerovanje, a jedan od članaka koji ispovijedamo na kraju je: vjerujem u uskrsnuće tijela. A to govorimo samo usnama ili i srcem? Liturgičari se zalažu za mijenjanje riječi i gesta u liturgiji Euharistije, ali pitaju li se razumiju li vjernici i žive li u svakidašnjem životu otajstvo vjere koje se slavi svake nedjelje?
Jednom me jedan katolik upitao: „Oče, koje to otajstvo vjere ispovijedamo?“. Mnogo je neznanja. Slaveći Euharistiju, mi vjerujemo da je Krist umro i Uskrsnuo te će jednog dana opet doći suditi žive i mrtve. Slaveći Euharistiju, mi katolici bismo trebali pobijediti strah od smrti te nas smrt naših najmilijih ne bi trebala bacati u očaj.
Vjerujem i nadam se da će me Djevica Marija predstaviti svome Sinu govoreći Mu: „Sine moj, primi ga u svoje kraljevstvo, unatoč njegovim nevjerama.“. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.