Evanđelje dana Lk 11, 37-41
Dajte milostinju i gle — sve je čisto!
U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 11, 37-41 – O. Lorenzo Montecalvo
Sinoć sam usnuo jedan san. Prepričat ću ti ga. Ušao sam u jednu gradsku crkvu. Odisala je čistoćom. Pod se sjajio. Po kipovima nije bilo prašine. Cvijeće u podnožju kipova bilo je svježe. Upaljene svjetiljke bile su sve jednake. Stolnjaci na oltaru bili su bijeli poput snijega. Svećenik za oltarom nosio je raskošnu odjeću. Liturgijski pokreti koje je činio bili su liturgijski savršeni. Njegov glas bio je jasan i značajan. Njegovo lice bilo je ozbiljno. Sa zadovoljstvom sam zaključio da je sve bilo savršeno. Čak je i zbor izvodio pjesme s umješnošću. Iznenada pojavio se Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Gledao me nekoliko sekundi ozbiljna lica, a zatim mi je prijekornim glasom rekao: “Bezumniče, zar si i ti, kao i mnogi licemjeri, očaran izvanjskim, a ne nutarnjim? Problem je što imaš oči, a ne vidiš. I ja volim red. Red je ljepota. Stvorio sam svijet u redu. Ali draži mi je nutarnji red od vanjskog. Naravno, bilo bi predivno kad bi među vama bilo i onog vanjskog i onog nutarnjeg. Ja koji ispitujem srce čovjeka vidim da zbor nastupa, ali ne moli. Poslužitelj za oltarom ima srce bez ljubavi. Zbor okupljenih ljudi došao je iz dužnosti slaviti misterij moje smrti i uskrsnuća, a u srcima mnogih članova prebivaju osjećaji zlobe, zavisti, pohlepe i nesloge. Nakon tih tvrdih riječi, Isusovo lice se rastužilo. Po završetku liturgije Duh me odveo u drugu crkvu. Bilo je poprilično nereda. Liturgija i pjesme bile su nejasne. Iznenada sam ugledao Isusovo lice. Bilo je nasmijano. Bio je oduševljen srcem svećenika i zbora. I radosno mi je rekao: “Istina je, ima malo izvanjskog nereda. Ne prate se sve liturgijske norme ni ljudski propisi, ali njihovo srce puno je ljubavi!” Probudio sam se blagoslivljajući Gospodina jer me i noću poučava. Tko ima uši da čuje, neka čuje! Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.