Na početku svoje objave navodi da Klasić pravda partizanska ubojstva romske djece i žena. “Je li to blebetanje ili govor mržnje?”, upitao je Malić. Potom je naveo Klasićev citat u kojem komentira njegovu novu seriju “Partija” koja je krenula s emitiranjem na HRT-u.
“Nije mi jasno zašto serija o jednoj političkoj stranci kreće na sredini priče. Volio bih vidjeti seriju koja će biti prikazana na HRT-u o, recimo, HDZ-u, koja će, umjesto od barake na Jarunu, krenuti od toga da je HDZ proglašen zločinačkom organizacijom, sa svojim šefom u zatvoru. To se nikad neće dogoditi”, rekao je Klasić
Dodao je da je čudno raditi seriju o Partiji iz hrvatske perspektive u 2024. godini, a ne spomenuti prvog hrvatskog predsjednika. “Možda bi bilo zanimljivo čuti što je Franjo Tuđman radio u toj partiji”, rekao je Klasić. Malić se nadovezao. “Kaže da mu je serija nakon prve epizode dosadna, što mu vjerujem. U dosadu se razumije”, napisao je.
Malić je ljut
Naglasio je kako bi Klasić volio njegov scenarij urediti prema svom ukusu. “Odabrao bi drugi početak, prekrojio sredinu, dodao Tuđmana i nešto uzbudljivo (Miku Špiljka?). A zašto sve to, đavo zna? Želi li reći da se ne snalazi u prosedeu koji ne izgleda kao Knjiga postanka ili disertacija? Ili da ne voli HDZ u čijem je mandatu emitirana ‘NDH’, njegova serija od 12 epizoda naručena bez javnog natječaja izravnom pogodbom”, piše.
Nastavlja u istom tonu. “Poručuje li nam da ipak ima duha, smisla za dramaturgiju pa i humor, što se iz njegovih dokumentaraca i njegove pojave ne da zaključiti. ‘NDH’ je dramaturški linearna, potpuno referatska, ista na početku, sredini i na kraju. Ravna kao hrenovka. Možeš je gledati i mrtav. Preskočiš li nešto, pronaći ćeš kasnije u skripti, na stranici toj i toj”, tvrdi novinar.
Gledateljima je poručio da ako su propustili zadnjih 20 godina RTZ-a da im sadržaj može biti nov. “Zvao sam ga da govori u Partiji, ali kao i drugi zagrebački ljevičari na društvenoj sceni, on ispisuje samo licenciranu povijest. Snimio je i drugu tv-seriju, ‘Partizani’, koja produkcijski ne izgleda bolje od skype konferencije u sobi na Filozofskom. Djeluje i opskurno s tom rasvjetom boje žumanjka. Uglavnom, mogla je biti prikazana i na trećem programu Hrvatskog radija da ne primijetiš razliku”, kazao je.
FOTO: Ronald Gorsic/CROPIX
Dao mu objašnjenje
“Ako netko nosi bilo kakvu uspomenu na te serije, pamti neku scenu, prizor, rečenicu, dokument ili vrijedno saznanje, neka zna da je emotivno i intelektualno oslijepio i oglušio. To je sve, ipak, sporedno u odnosu na ono što je izgovorio o glavnoj temi prve epizode Partije, a to su komunistički teror, progoni neistomišljenika i ‘obračuni s neprijateljem’. Oni su počeli i prije 1945. godine. U Kominterni i u Partiji, između dva rata gotovo da i nije bilo drugog sadržaja, kako svjedoči Živojin Pavlović, jedan od prvih partijskih disidenata kasnije i sam stradao po naredbi Josipa Broza Tita“, dodaje Gordan Malić u svojoj objavi.
Napominje i kako je 1945. godine osvojena vlast. “Partija pokazuje svoje pravo lice, vrši konfiskacije i masovna pogubljenja zarobljenika i političkih neprijatelja, sve više napušta politiku okupljanja Narodnog fronta, hapsi ili ubija ljude s kojima je dojučer koalirala, i formira novu državu kao novu diktaturu. Reklo bi se da je to važna, možda i presudna godina, ako ni zbog čega – jer je trajala idućih 45. U osvrtu na ‘Partiju’ Klasić tvrdi da ‘osuđuje partizanske zločine’, ali i da su oni imali svoje opravdanje”, podsjeća novinar i scenarist.
Naveo je još jedan citat Klasića. “Svi koji su se povlačili prema Austriji iskazali su spremnost oružano se boriti protiv novouspostavljene države, o čemu nije bilo ni riječi”, rekao je povjesničar. Osvrnuo se i na to. “Treba li podsjetiti da su svi ubijeni u Sloveniji, a radi se o najmanje 70 tisuća, vezani i nenaoružani, dovedeni iz zarobljeničkih logora, a poslije strijeljanja sanirani vapnom i zatrpani da im se izgubi svaki trag. ‘Spremnost da se bore protiv novouspostavljene države’, vjerojatno im je donekle splasnula nakon što su ih dželatima izručili upravo njihovi navodni pokrovitelji”, navodi Malić.
FOTO: Darko Tomas/CROPIX
Podsjetio na bitne činjenice
“Već sam način egzekucije, izbor lokacija, a potom skrivanje zločina koje je trajalo gotovo pola stoljeća, kako to opisuje Martina Ravančić–Grahek autorica hvaljene knjige ‘Bleiburg i križni put 1945. godine’, govori o namjeri naredbodavca, Josipa Broza Tita, njegove Partije i njegovih partizana. U svega nekoliko mjeseci nakon rata uspjeli su pobiti gotovo jednak broj ljudi kao i atomska bomba bačena na Hiroshimu. Enola Gay upotrebljena je 6. kolovoza u nastojanju da se rat završi, a Titovi odredi smrti samo su uspostavljali diktaturu na cijelom teritoriju Jugoslavije”, rekao je Malić.
Podsjetio je kako je u svega par tjedana nakon Hirošime, američki New Yorker, zaobišavši vojnu cenzuru, objavio senzacionalni cover Johna Herseya u kojem se do najmučnijih detalja opisuje tragedija stanovnika japanskog grada. “Masovni zločini partizana/komunista ostali su tabu gotovo pola stoljeća. Zašto ako su “bili opravdani“? Zato što nisu bili samo zločin, nego čista politika pa i više od toga, ideologija i religija, što u tv-seriji ‘Partija’ tumači Marko Grčić, publicist, prevodilac Biblije i urednik prve knjige o Bleiburškim žrtvama objavljene u bivšoj Jugoslaviji”, dodao je.
Kazao je i kako se Klasić hvali da je u “Partizanima” prikazao i neke komunističke zločine, ali je sakrio politiku i ideologiju koja iza toga stoji. “A sada čini i nešto puno gluplje i gore. Te zločine pravda. Ne samo one iz 1945. godine nad zarobljenom vojskom i antikomunistima, nego i one iz ’42/’43 počinjene nad slovenskim Romima. Taj slučaj opisan u ‘Partiji’, očito je bolno odjeknuo među komunističkim revizionistima u Hrvatskoj, jer pokazuje da je neprijateljem Partije mogao biti proglašen bilo tko, pa i žrtve nacizma, i to značajno prije faze ‘oslobođenja zemlje’ kada se ubijanje zarobljenika, po Klasiću, malo i podrazumijeva”, navodi.
FOTO: Facebook
Smislen zaključak
“Slušati o tome da su partizani ubijali Rome iz rasnih razloga ili zato što im je tako došlo potpuna je laž. Postoji stručnjak koji se time bavi, koji je obradio te događaje, koji je vidio da su spomenuti Romi surađivali na štetu partizana s fašističkim vlastima”, napominje Hrvoje Klasić. Malić se osvrnuo i na tu izjavu. “U prilogu ‘Partije’ o ubojstvima više od stotinu slovenskih Roma, od kojih je pola već pronađeno i iskopano, ne govori se o likvidacijama ‘iz rasnih razloga’. Slovenski komunisti ubijali su Rome smatrajući ih potencijalnim suradnicima okupatora, denuncijantima i špijunima. Ako nisi s nama, onda si protiv nas. Sve zbog činjenice da su Romi obilazili šume u potrazi za hranom viđajući partizane. Pobijeni su preventivno, kaže Pavel Jamnik, šef kriminalističke istrage o poratnim ubojstvima, kojeg Klasić smatra ‘nestručnjakom’ iako se Jamnik otkrivanjem komunističkih žrtava bavi 20 godina i među najzaslužnijima je za otkrivanje masovnih grobnica Roma”, naveo je.
Napomenuo je kako je za njegovu seriju te podatke potvrdio i prof.dr.sc. Mitja Ferenc, s Filozofskog fakulteta u Ljubljani, sin Tone Ferenca poznatog partijskog funkcionera i člana NOB-a, dobitnika više nagrada slovenskog Saveza boraca za doprinos historiografiji Drugog svjetskog rata. “O kojem stručnjaku ‘koji je obradio te događaje’ i zna ‘da su spomenuti Romi surađivali s fašističkim vlastima’, govori Klasić? Ne spominje mu ni ime ni znanstveni rad. U Sloveniji je o toj temi najviše pisao Renato Podbersić, ugledni povjesničar iz Kopra, autor više nagrađivanih knjiga i monografija o Holokaustu na području Slovenije i Centralne Europe. Osim progonom Židova, Podbersić se bavi i Porajmosom, tj. genocidom nad Romima”, napisao je.
Za kraj navodi citat iz spomenute knjige. “Stručnjak koji je Klasiću objasnio da se radi o fašističkim suradnicima ili je varalica i čisti revizionist. Ili je izmišljen kao i čuvena mljevilica kostiju iz knjige Ive Goldsteina ili famozni članak na internetskoj stranici Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac kojim se dokazuje navodni dogovor Adolf Hitler – Ante Pavelić iz 4. lipnja 1941. godine o ‘konačnom rješenju srpskog pitanja’, pola godine prije nego je na Wannsee konferenciji u Berlinu dogovoreno konačno rješenje židovskog pitanja. Srbi su, eto, iz nekog razloga, u Hitlerovim zločinačkim planovima imali prioritet i pred Židovima. Taj članak za mene nije tek ‘nespretno sročen tekst’, nego paraznanstveni ideološki terorizam, grana historiografije koja se vrijedno proizvodi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Klasić možda piše, snima, pozira i češlja se kao narcisoidno blebetalo, ali ovo što govori zaslužuje barem bojkot studenata. Ako stvar već nije otišla predaleko i preduboko”, zaključio je.