Mučenik, prvi je korejski svećenik, a ujedno i prvi svećenik koji je u Koreji umro za vjeru.
Izvor: HKM (Marija Bačić)
Crkva se danas spominje sv. Andrije Kima Taegona i ostala 102 korejska mučenika. Kršćanstvo se preko Kine širilo u Koreju, napose u 19. stoljeću i kasnije. Kao i u drugim zemljama bilo je protivljenja, progona i mučenja. Službena vjera u Koreji je bio kineski konfucijanizam. Pripadnici te vjere su progonili kršćane. Andrija je bio prvi svećenik Rimokatoličke crkve koji je u Koreji umro za vjeru. Rođen je 21. kolovoza 1821. godine u korejskoj plemićkoj obitelji. Njegovi roditelji obratili su se na kršćanstvo, te su postali gorljivi katolici. zbog čega mu je otac ubijen. Andrija je kršten u 15. godini. Po završetku studija u Macaou i svećeničkog ređenja bio je šest godina svećenik u Šangaju. Zatim se vratio u Koreju u želji da propovijeda i evagilizira pučanstvo. No, u konfucijskoj Koreji kršćani su bili progonjeni i mučeni. Tako je, uz tisuće vjernika, u 25. godini života ubijen i sv. Andrija. Mučen je i glava mu je odrubljena 16. rujna 1846. na rijeci Han, nedaleko korejske prijestolnice Seoula. Blaženim ga je 1925. proglasio papa Pio XI, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 6. svibnja 1984, s još 103 korejska mučenika, za vrijeme svojeg pastirskog pohoda Koreji. Tom prigodom papa je kazao: „Korejska Crkva jedinstvena je jer su je u potpunosti osnovali laici. Ova nova Crkva, tako mlada, ali ipak tako snažna u vjeri, izdržala je valove i valove progona. Zato, za manje od jednog stoljeća, može se pohvaliti s 10 tisuća mučenika. Smrt tih mučenika postala je kvasac Crkve i potakla današnji procvat Crkve u Koreji. Dan danas njihov besmrtni duh podržava kršćane Crkve u „sjevernoj tišini“ ove nesretne i podijeljene zemlje.“ U Koreji danas živi gotovo 5 milijuna katolika. Sveti Andrija Kim Taegon zaštitnik je korejskih svećenika. Pomolimo se za tako daleku, a tako blisku korejsku Crkvu, svetu i mučeničku!
I sv. Eustahije i njegova obitelj bili su obraćenici koji su u prvim kršćanskim vremenima svoj život položili za Krista. Oko ove obitelji, a posebno sv. Eustahija, splela se legenda, premda se u njoj mogu prepoznati i vjerodostojni podaci. Prema legendi, Eustahije je bio visoki časnik u vojsci cara Trajana. Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, među njegovim rogovima ugledao je sliku Krista Raspetoga. Čuo je i neobičan glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Nakon što se cijela obitelj krstila, Gospodin je Eustahiju objavio kakve će muke pretrpjeti i na kraju proslaviti Krista.
Blagdan sv. Eustahija i njegove obitelji danas jednako slavi i Istočna Crkva. Lovci su ga uzeli za svoga zaštitnika, a slikari ga obično prikazuju s jelenom u čijim rogovima svijetli križ. Popularnost ovoga sveca pridonijela je stvaranju i drugih legendi koje su očuvane i na modernim jezicima.
Sveti Eustahije, Tteopista, Teipisto i Agapije
Kult je sv. Eustahija dosta rano bio živ u Rimu. Najstariji je, barem do sada poznati, njegov spomenik dijakonija ili bazilika Sv. Eustahija koju spominju početkom VIII. stoljeća dokumeti pape Grgura II. O njoj govori i Liber pontificalis u životopisima pape Leona III. i Grgura IV. Ta je bazilika obnovljena za pontifikata Celestina III., koji ju je posvetio 12. svibnja 1196. u uvjerenju da je u glavni oltar položio kosti sv. Eustahija i članova njegove obitelji. Sv. Eustahije daje čak i ime 13. kotaru grada Rima.
Legenda je o sv. Eustahiju u srednjem vijeku imala neobičan uspjeh. Sačuvana je u mnogim verzijama, redakcijama i prijevodima: grčkoj, latinskoj, armenskoj, sirskoj, gruzijskoj, koptskoj, slavenskima. Imamo je i na živim modernim jezicima: talijanskom, francuskom, španjolskom, engleskom, njemačkom, irskom, hrvatskom itd. Sve su te verzije različite u pojedinostima, no složne u onome što je bitno, a to je: pripovijest o čudesnom obraćenju svetog Eustahija, avanture s njegovom obitelji i mučeništvo.
Prema spomenutoj legendi, Eustahije bijaše visoki časnik u vojsci cara Trajana. Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, nenadano je među njegovim rogovljem ugledao svijetlu sliku Krista raspetoga te iz neba čuo glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se skupa sa svojom ženom Teopistom te svoja dva sina Teopistom i Agapijem krstiti. Gospodin mu je tada objavio kakve će sve muke pretrpjeti i na koncu Krista proslaviti. Muke su se na njega, kao na starozavjetnoga Joba, sručile, a on ih je podnio čudesnom strpljivošću. Na koncu su i on i cijela mu obitelj poginuli mučeničkom smrću.
Blagdan mu se slavio najprije 1. studenoga, zatim 2. studenoga, dok se od sredine VIII. stoljeća slavi 20. rujna. Slavi ga jednako i istočna Crkva.
Popularnost legende o sv. Eustahiju pridonijela je stvaranju drugih legendi, kao i one što poistovjećuje svetište Majke Božje Santa Maria in Vulturella u brdima Mentorella, nad Tivolijem, s mjestom na kojem se dogodilo ono čudo s jelenom.
ktabkbih.net/obican.info