Evanđelje dana (Lk 7,31-35)
Zasvirasmo vam, a ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!
U ono vrijeme: Reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!’ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Lk 7,31-35) – O. Lorenzo Montecalvo
Pitam jednog čovjeka koji se ispovijeda katolikom: „Ivane, zašto ne ideš u crkvu?“. A on odgovara: „Jer je moj župnik vrlo tvrdokoran i strog“. Ja dodam: „Onda idi u drugu župu u kojoj je svećenik koji je mlad i vrlo ugodan“. A on, gotovo iznerviran, odgovara: „Otišao sam u tu župu par puta, ali sam prestao ići jer je svećenik šaljivdžija“. Bog, koji je ljubav, nikoga ne prisiljava da ga ljubi. On nas je stvorio slobodne i poštuje našu slobodu i volju. Nažalost, čovjek koji ne želi slijediti Isusa Krista nalazi tisuću opravdanja da ga ne slijedi. Zbog njegovog radikalnog asketizma, ljudi su odbijali poziv Ivana Krstitelja na obraćenje; ljudi su čak govorili da je prorok opsjednut.
Pismoznanci i Farizeji su odbili slušati Isusa jer su govorili da je pijanica. Netko bi mogao prigovoriti: „Zašto Bog ne prisili ljude da ga ljube?“. Kad bi Bog to učinio, ne bi bio Bog ljubavi. Bog je ljubav, a čovjek je slobodan da služi Bogu ili sotoni. Svaki odabir ima svoje posljedice.
Najveća tragedija koja se može dogoditi tebi i meni je da se jednog dana, koji nije daleko, može reći o tebi i o meni: „Mogao je postati veliki svetac da me je slušao bilo kad sam svirao radosne pjesme, bilo kad sam svirao pjesme žalosti“. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja