Evanđelje dana (Lk 7,11-17)
Mladiću, kažem ti, ustani!
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Sjeme (Lk 7,11-17) – O. Lorenzo Montecalvo
ISUS je putujući evangelizator. Nije onaj župnik koji u svom župnom uredu čeka ljude kako bi ih utješio, podučio i osnažio u vjeri. Isus je župnik koji uvijek izlazi. Ide ususret ljudima. On se ne sukobljava s ljudima, već se susreće s njima, uvijek spreman obrisati suze onomu koji plače, pružiti nadu onomu koji se osjeća očajan, dati život onomu koji se osjeća mrtav i vid onomu koji je slijep, slušati onoga koji je bez glasa. Isus je župnik koji ne voli udobno sjediti u fotelji. On izlazi iz svog župnog ureda čak i kad je vruće ili hladno, kad pada kiša ili snijeg. Njegovo je poslanje privlačiti ljude k spoznaji pravog Boga. Potaknut velikim duhom sućuti, uvijek hoda ulicama župe jer je svjestan da tko vidi Njega, vidi Oca i tko sluša Njega, sluša Oca.
Danas Isus nailazi na pogrebnu povorku: udovičinog jedinog sina nose na sahranu. Ne prolazi pokraj nje ravnodušan. Čim ju ugleda, Gospodin se sažali nad njom i kaže joj: “Ne plači!”. U stvari, Isus uskrišava mladića i vraća ga njegovoj majci.
Ovaj svijet je uistinu dolina suza. Gdjegod da se okreneš nailaziš na ljude koji plaču, trpe i nemaju nadu.
Isusova sućut je beskrajna, te ista sućut treba prebivati u srcu župnika. Župnik ne može i ne smije ostati ravnodušan pred ljudima koji trpe u ovoj dolini suza. Svećenik – govorio je Arški Župnik – je ljubav Isusovog srca. Ako je župnik ispunjen božanskom sućuti, ne ide najprije tamo gdje se bezbrižno pleše, pije i jede, već žurno ide onamo gdje se plače, trpi prisilna samoća i živi bez nade. Od Božjeg službenika svijet traži da bude prisutan tamo gdje je smrt, kako bi donio život.
Gospodin svoje učenike potiče ovim riječima: “Idite i nosite nadu tamo gdje je očaj, ljubav gdje je mržnja. Suze tuge pretvarajte u suze radosnice”. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja