Zakonito ugovaranje zdravstvenih usluga ne bi trebalo imati alternativu. Zakonski okvir kojim se regulira oblast zdravstva u FBiH je vrlo jasan – ne postoji razliku između javnih zdravstvenih ustanova i privatne prakse, odnosno iste su izjednačeni po sili zakona. Zavodi zdravstvenog osiguranja su svojevrsne „banke“ građana kojima građani povjeravaju svoj novac kako bi im se osigurale kvalitetne i pravovremene zdravstvene usluge. Baš kao što građani ne mogu birati žele li svoj novac uplaćivati zavodima, jer je to zakonska obveza, isto tako ti isti zavodi bi trebali tim novcem upravljati sukladno zakonu. A zakonski okvir propisuje obvezne javne nabavke koje su otvorene za javne i privatne ustanove, ali samo one koje ispunjavaju sve kriterije, piše pravapacijenata.ba.
Uključivanjem privatnog uništit će se javno zdravstvo!
Pojedinci koji zagovaraju ovu tezu ili nikada nisu pročitali niti jedan zakon iz oblasti zdravstva ili jednostavno čuvajući svoju poziciju. Svi oni koji smatraju da će se uključivanjem privatnog uništiti javno zdravstvo postavljamo pitanje – u kakvom je trenutno stanju zdravstvo u HNK?! Prema izjavama nadležnih i onome što se može pročitati u revizorskim izvješćima stanje je katastrofalno i došlo se do samog zida. Tko je kriv – privatni sektor zasigurno nije, jer im je u potpunosti uskraćeno pravo da dobiju ugovorni odnos i da pružaju usluge na teret ZZO HNK-a.
Javno zdravstvo uništilo je upravo nezakonito plaćanje, plaćanje paušalima, odnosno, donošenje financijskih planova bez programa zdravstvene zaštite i bez javnih nabavki. Vrlo često se može čuti izjava (uglavnom onih koji rade u javnom sektoru) da novac nema dovoljno ni da zadovolji potrebe javnog zdravstva, a tek što bi bilo uključivanjem i privatnog.
Postavljamo pitanje, čije potrebe se u suštini trebaju zadovoljiti? Jesu li to potrebe osiguranika/pacijenata/građana koji većinski financiraju cjelokupni sustav i je li javni zdravstveni sustav svrha sam sebi i tko isti u HNK uopće kontrolira?
Kakve podatke o javnom zdravstvu nam je ostavio ministar Opsenica
Podsjetimo se što je ne tako davno govorio Goran Opsenica, dugogodišnji ministar zdravstva HNK:
„Tri bolničke zdravstvene ustanove za ovu županiju, možda jesu ili nisu previše, no iskorištenost – zauzetost posteljnog fonda govori sve, a kreće se od 35,7% u najmanjoj, preko 48,6% u srednjoj do 68,1% u najvećoj bolničkoj zdravstvenoj ustanovi. U EU minimum opstojnosti je iskorištenost – zauzetost posteljnog fonda od 75%.
Imamo razmjerno 22% više uposlenika u zdravstvu u odnosu na Tuzlansku županiju, 66% više uposlenika u odnosu na Zeničko-dobojsku županiju, odnosno 92% više uposlenika u odnosu na Županiju Središnja Bosna. Je li nam kvaliteta zdravstvene zaštite toliko bolja?“
S obzirom na broj zdravstvenih ustanova i broj uposlenika u njima, slobodno izričem kvalifikaciju da imamo preglomazan i predimenzioniran zdravstveni sustav, a sljedeći podaci potvrdit će i da je rastrošan i nedovoljno učinkovit.“
Sve gore navedeno ministar Opsenica je pričao 2018. godine, a trenutno smo u 2024. godini. Je li se možda nešto pokušalo promijeniti u sustavu javnog zdravstva HNK-a? Hoćemo li i dalje financirati sustav koji je preglomazan, predimenzioniran, rastrošan i nedovoljno učinkovit?
Pregledi po željama pacijenata
Posljedice preglomaznog, predimenzioniranog, rastrošnog i nedovoljno učinkovitog su liste čekanja kojima se izravno ugrožavaju temeljna prava pacijenta, a prije svega pravo na zdravlje i život. Iz javnog sektora dobili smo informaciju da se liste čekanja vrlo često nepotrebno stvaraju, jer se veliki broj dijagnostički pretraga obavlja na zahtjev pacijenata, te se u konačnici značajan broj tih pretraga završi sa b.o. nalazom.
Potrebno je uvažiti svako mišljenje i zasigurno se događa da liječnik iako ne vidi indikacije udovolji zahtjevu pacijenta i uputi ga određeni pregled/snimanje. No, postavlja se pitanje zašto do toga dolazi, postoje li određeni pravilnici, procedure..? Je li to još jedan vid diskriminacije, je li se na taj način udovoljava svim pacijentima kada izraze želju da obave određeni pregled? U konačnici tko je kriv , pacijent koji to traži ili liječnik koji to odobri na taj način?
Javno/privatno, koliko kome!
Ministar zdravstva HNK u više navrata je istakao problematiku definiranja cijena usluga kada se govori o uključivanju privatnog sektora. Navodi se primjer da je cijena pregleda subspecijaliste u bolnici 12 KM, a kod privatnika 50-80 KM, te da je potrebno napraviti nivelaciju tih cijena. Sasvim je razumljivo i logično da se mora doći do neke realne cijene koja će vrijediti i za javni i za privatni sektor koji odluče aplicirati na javni poziv kada ga objavi ZZO HNK. No, ono što se zanemaruje kada se govori o 12 KM kao cijeni pregleda subspecijaliste u bolnici je činjenica da se trenutno usluge bolnicama ne plaćaju na temelju vrste, obima i kvalitete usluge kako je to propisano zakonom, nego paušalno. Taj paušal se zasigurno ne određuje tako što se iznos 12 KM pomnoži sa brojem obavljenih pregleda. U konačnici, ugovori koje Zavod sklapa sa zdravstvenim ustanovama (za sada to su isključivo javne ustanove) u HNK još uvijek nisu dostupni javnosti. Kako je vrednovan rad liječnika i na koji način u proteklim desetljećima, nećemo znati sve dok se ugovori kriju od očiju javnosti.