Konferencija u Dumbarton Oaksu, vrlo na kojoj je dogovoreno osnivanje Ujedinjenih naroda započela je 21. kolovoza 1944. godine. Konferencija je održana tijekom Drugog svjetskog rata, u doba kad su savezničke postrojbe već oslobađale Pariz od Nijemaca. Na Konferenciji u Dumbarton Oaksu sudjelovali su poslanici SAD-a, Ujedinjene Kraljevine, SSSR-a i Kine.
Na otvaranju konferencije prisutnima se obratio Cordell Hull, tadašnji američki državni tajnik. Vođa sovjetske delegacije na konferenciji bio je Andrej Gromiko, koji je u to vrijeme bio veleposlanik SSSR-a u SAD-u. Taj je sovjetski diplomat kasnije postao poznat na Zapadu i pod nadimkom Gospodin Ne jer je često ulagao veto na odluke UN-ovog Vijeća sigurnosti.
Konferencija je održana na području jednog od svojedobno najvećih privatnih dvoraca u SAD-u. Radilo se o posjedu Dumbarton Oaks, smještenom unutar američkog glavnog grada Washingtona, nedaleko od Bijele kuće. Ta je rezidencija nekoć pripadala Robertu Woodsu Blissu i njegovoj supruzi Mildred Barnes Bliss, a imala je preko 7.000 četvornih metara (više od Bijele kuće pa čak i od znamenitog Hearst Castlea u Kaliforniji).
Stvaranjem Ujedinjenih naroda željelo se stvoriti učinkovitiju međunarodnu organizaciju od nekadašnje Lige naroda. U Dumbarton Oaksu raspravljalo se o uređenju budućeg Vijeća sigurnosti UN-a, te o potencijalnim stalnim članicama Vijeća sigurnosti i njihovom pravu na veto (ta pitanja i danas su među najvažnijima u pogledu UN-a). Sovjeti su tražili da svih 16 republika SSSR-a bude primljeno u sastav Opće skupštine budućeg UN-a, ali to je odbijeno.
