Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Mt 20, 1-16) – O. Lorenzo Montecalvo
Istina, zavist je guja koja prebiva u srcu svakog čovjeka, ali svoj otrov ubrizgava posebno u muškarce i žene koji žive duhovni život; stoga možete zamisliti kolike biskupe, svećenike, monahe i časne sestre ujeda guja. Eto zašto se vrlo lako u samostanima, manastirima, redovničkim kućama i molitvenim grupama nađu subjekti koji su uzrok nesklada, rivalstva, svađa i podjela. Velika mističarka (čini mi se Sv. Terezija Avilska) je govorila: „Što netko više postaje duhovan, više ga napada ružan i gadan osjećaj zavisti.“ Ne čudi stoga što osjećaj zavisti gmiže upravo među onima koji su pozvani raditi u Gospodnjem vinogradu.
Prvim radnicima, koji se žale Isusu jer su primili istu plaću kao i posljednji radnici, Isus kaže: „Zar ste možda zavidni zbog moje dobrote?“
Kaže Sveto pismo da je u svijet ušao grijeh zbog zavisti.
Što je to zavist? Zavist je osjećaj tuge koji se kuša gledajući kako je netko koga poznajemo više cijenjen i ljubljen od nas, društveno, intelektualno, politički, ekonomski i duhovno uspješniji od nas. Zavidnik ti može čak i čestitati na tvom uspjehu, ali čini to samo ustima jer u svome srcu želi da tvoja radost postane tuga, a tvoj uspjeh promašaj.
Onaj koji pati od zavisti može i poludjeti. Šaul je kušao takvu zavist prema Davidu da ga je odlučio ubiti, ali nije uspio izvršiti svoju demonsku želju jer je Bog bdio nad Davidom. Naravno, drugoga se ne ubija samo fizički, već se to može učiniti i moralno. Iz usta zavidnika izlaze klevete, riječi prezira i otrovni sudovi prema osobi kojoj se zavidi.
Nema gadnijeg i smrtnijeg grijeha od zavisti. Nažalost, to je grijeh koji se nikad ne povraća u prisutnosti ispovjednika. A ipak, samo se putem ispovijedi može zgnječiti gujina glava. Amen. ALELUJA.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja