„Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo“, zapisao je nobelovac Ivo Andrić.
Stari most sagrađen je davne 1566. godine, a jako oštećen u ratu 1992. i srušen tijekom rata u studenom 1993. godine. Njegova obnova, odnosno rekonstrukcija bila je vrlo zahtjevan kako građevinski tako i projekt obnove u ratu porušenih veza među ljudima s obje obale rijeke Neretve. Od početka projekta obnove do njegove konačne realizacije trebalo je punih pet godina. Svečana ceremonija potpisivanja upriličena je u lipnju 1999. kada su direktor UNESCO-a Federico Mayor, gradonačelnik Mostara Ivan Prskalo i dogradonačelnik Safet Oručević zajedno s ministrom vanjskih poslova BiH dr. Jadrankom Prlićem pored ostataka Starog mosta potpisali Sporazum o njegovoj obnovi.
Direktor UNESCO-a Mayor tada je naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik pothvat za koji je izdvojeno 15,5 milijuna američkih dolara, a Svjetska banka dala je i kredit od četiri milijuna dolara.
“Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH.”, poručio je tom prigodom Federico Mayor.
Nakon potpisivanja Sporazuma, već iduće godine, krenulo se u osnivanje Agencije za izgradnju Staroga mosta i obnove kulturne baštine Mostara (PCU). Za direktora Agencije imenovan je Rusmir Ćišić, a za njegova zamjenika Tihomir Rozić.
Uskoro se krenulo i s prvim radovima na pripremi kamena tenelije za luk mosta iz kamenoloma Mukoša koji se nalazi u blizini, u južnom dijelu grada. Trebalo je pripremiti točno 1088 kamenih blokova. Svaki blok imao je svoj broj, pločicu na kojoj se vidi gdje on u projektu ima svoju poziciju. Svaki je kamen bio izrezan tako da na sebi ima mesa po tri centimetra sa svake strane, da bi ga klesari mogli ručno obraditi te ga dovesti u konačnu formu za ugradnju.
Ono po čemu je ovaj projekt bio specifičan je i taj što je Svjetska banka (World bank) po prvi put u svojoj povijesti odobrila jedan kredit za kulturnu baštinu, tako da je ovo i za njih bio pilot-projekt. Kredit od četiri milijuna dolara s odgodom plaćanja od 10 godina, povratom od 35 godina, uz kamatu od samo 1,5 posto. Talijanska je Vlada dala još tri milijuna dolara, te turska Vlada dva milijuna dolara, nizozemska Vlada jedan milijun dolara, dok je u čitavom projektu Grad Mostar sudjelovao s još s dva milijuna američkih dolara. Za obnovu mosta, među prvim donatorima, Vlada Republike Hrvatske osigurala je 600 000 američkih dolara. Tadašnji premijer Republike Hrvatske Ivica Račan zajedno s brojnim ministrima u Vladi i suprugom Dijanom Pleština posjetio je Mostar. Tom prigodom obišao je i staru jezgru grada, a u hotelu Ero priređen mu je svečani prijam, kojem su bile nazočne istaknute osobe iz političkog, kulturnog, vjerskog i javnog života Grada Mostara i Hercegovine. Razvojna banka Vijeća Europe donirala je jedan milijun američkih dolara, a Republika Francuska osigurala je tehničku opremu i pripremu izrade projektne dokumentacije obnove mosta.
Istina, sva prikupljena sredstva nisu utrošena samo na obnovu Staroga mosta, nego su se pored njega obnovile i razrušene kule s obje strane mosta, te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima obnovljena su i tri objekta tri naroda, Hrvata, Bošnjaka i Srba, Napretkov konvikt Petar Svačić, Vakufski dvor i Vladičanski dvor.
A novi most gradio se od istih materijala od kojih je rađen Stari most prije 450 godina, kamen tenelija, žbuka koja je bila u to doba, kao i isti izolacijski materijal koji je napravljen od boksita i gline i koji nije dopuštao da voda ulazi u utrobu mosta, tako da je on unutra uvijek bio suh. Most je imao i posebne kanalice, tako da ga voda nije mogla razarati. Olovo se također koristilo kao i prije, jedino što je upotrijebljen puno kvalitetniji švedski čelik. Posao obnove Starog mosta na međunarodnom natječaju dobila je turska tvrtka ER-BU. Nadzor radova radila je hrvatska kompanija OMEGA Engineering d. o. o. Dubrovnik, na čelu s dr. Željkom Pekovićem, dok je projekt obnove mosta uradila talijanska firma General Engineering iz Firence. Studiju o kvaliteti radila je njemačka firma lga civil & Environmental engineering Nuremberg.
Izgradnji mosta prethodile su tri godine istražnih radova o stanju konstrukcije i sanacije temeljnog tla, geološka istraživanjatvrtke Conex iz Mostara i Yeralfi Armacilika iz Istanbula te izrada glavnog projekta Starog mosta koju je izradila tvrtka General Engineering iz Firence, s glavnim projektantom arhitektom Manfredom Romeom. Usporedo s projektiranjem odvijala su se laboratorijska ispitivanja tradicijskih materijala, kamena, morta i metala koji su rabljeni u gradnji Starog mosta koju je provodio geotehnički institut LGA iz Nürnberga. Hrvatska je donirala sačuvani fotogrametrijski snimak bez kojeg ne bi bilo ni General Engineeringovog glavnog projekta. Samo se uz fotogrametrijski snimak mogla napraviti najpreciznija rekonstrukcija luka Starog mosta, u koji je, upornim radom kurdskih klesara iz Turske, i nadzorom korčulanskih klesara, istom metodom kao u Hajrudinovo vrijeme, ponovno ugrađeno 1088 kamenih elemenata u 111 redova, potpuno istovjetno starim dijelovima mosta. Kao i u vrijeme graditelja mosta Hajrudina, na mostu je osim klesara tvrtke ER-BU iz Ankare bio i nadzornik iz Korčule. Na izgradnji mosta 1566. godine radili su i klesari koje je tada, kao dokaz prijateljstva, poslala susjedna Dubrovačka Republika.
A same pripreme za početak obnove Starog mosta izazivale su veliku pozornost medija, javnosti i politike. Gotovo svakog dana dolazili su novinari iz zemlje, susjednih zemalja Europe i svijeta kako bi pisali o početku obnove luka mosta. Tijekom svoje službene posjete BiH prvo je baš u Mostar došao i generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim udarcem dlijetom u kamen službeno je označio početak klesarskih radova na obnovi Staroga mosta.
“Građani BiH, vi ste dio Europe i čekamo vas u Europi. Bez vas Europa ne bi postojala.“, rekao je tom prigodom predsjednik Republike Italije C. A. Ciampi.
Polaganjem prvoga kamenog bloka na luk mosta tadašnji gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić na simboličan su način otpočeli gradnju luka Staroga mosta, a bilo je to 14. travnja 2003. godine. U iduća četiri mjeseca radilo se i po kiši, vjetru i suncu, da bi 20. kolovoza u luk Starog mosta bio ugrađen i posljednjih kamen, čime je najzahtjevnija faza projekta završena.
Ono što je slijedilo bili su radovi na zidanju vijenaca s obje strane luka mosta i potom postavljanje metalne ograde. Za preostali posao oko zidanja vijenaca bilo je izvađeno 44 tone kamena koji su se ugradili na kaldrmu mosta. Svaki kamen bio je obrađen skulptorski, pojedinačno, na osnovu fotodokumentacije i bio je potrošen, odnosno izlizan u onolikoj mjeri koja je bila prije njegovog rušenja. Radove na izgradnji vijenaca, kao i luka Staroga mosta, izvodila je tvrtka ER – BU.
S približavanjem završetka radova na obnovi, istovremeno su tekle i pripreme Organizacijskog odbora za svečanost otvorenja Starog mosta koja je bila zakazana za 23. srpnja 2004. godine. Federalne vlasti tada su obećavale velika financijska sredstva za Mostar i svečanost otvorenja, ali je ta potpora uglavnom izostala da bi skoro sve nastale troškove pokrio Grad Mostar. Trenutak koji se dugo i s nestrpljenjem iščekivao bio je popuštanje skele ispod luka Starog mosta. Kada se potporna skela prestala dodirivati s lukom, luk se spustio samo za jedan milimetar. Da je Stari most stručno i kvalitetno obnovljen potvrdio je i jači potres koji se 22. travnja 2004. godine osjetio u zapadnoj Hercegovini i Mostaru. Potres nije izazvao nikakva fizička oštećenja na luku Staroga mosta u Mostaru.
Svečanost otvorenja Starog mosta pratili su brojni uzvanici iz zemlje i izaslanstva iz više od 50 zemalja svijeta. Televizijski prijenos priredbe na Starome mostu preuzeli su i neke inozemne TV kuće, a samo u Turskoj to su uradila tri različita kanala. Čak 28 TV kuća iz cijelog svijeta preuzimalo je signal PBS, a CNN je emitirao reportažu iz Mostara u trajanju od deset minuta.
Tog 23. srpnja 22 zrakoplova su sletjela na pistu Zračne luke Mostar. U Grad na Neretvi doputovao je zrakoplovom i princ Charles, kao i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić i hrvatski premijer Ivo Sanader, te izaslanstvo Rumunjske i Italije. Više od 50 državnih izaslanstava došlo je na svečanost otvorenja, od čega su bila šest predsjednika država i više premijera, a u Mostar je doputovao i nazočio svečanosti i posebni Papin izaslanik Santos April.
Voditelj PRESS centra Miroslav Landeka iznio je podatak da je za praćenje svečanosti otvorenja bilo akreditirano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH, susjednih zemlja, Europe i svijeta, što samo po sebi govori koliki je bio interes za taj događaj i sam projekt obnove Starog mosta, kao i kolika je to bila promidžba Mostara.
Što je tada značio ovaj događaj za Mostar možda najbolje govore riječi bivšeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića koji je izjavio je da otvorenje Staroga mosta znači puno za Mostar u povijesnom, kulturnom i u ekonomskom smislu.
“Naravno, on je bitan i u kontekstu obnove povjerenja. Međutim, njegovim otvorenjem definitivno će ta povijesna građevina prestati biti sredstvom onih koji su ga u proteklom razdoblju koristili kao sredstvo u političkoj borbi ili u svrhu zastrašivanja vlastitih redova. S otvorenjem njima se Stari most kao političko sredstvo izbija iz ruke i vraća onima čiji on i jest, a to su građani Mostara, BiH odnosno svi građani svijeta.“, kazao je Tomić, te poručio onima koji su most koristili u političke svrhe da će sredstva svoje političke borbe ubuduće morati pronaći u nekim drugim pitanjima, kao što su ekonomija, zapošljavanje i osiguravanje boljeg prosperiteta za sve građane.
Za obnovu Starog mosta iz kamenoloma Mukoša izvučeno je 1250 kubičnih metara, a svaki je blok sustavno ispitivan i tradicionalnim i suvremenim ultrazvučnim metodama. Kriterij kvalitete kamena odredili su geolozi sarajevskog Zavoda za geologiju. Na koncu je odabrano 360 kubičnih metara najkvalitetnijeg materijala, od čega je izrezano 1088 elemenata, dimenzija 40 x 50 x 100 cm, za luk i zid mosta, vijence i ogradu. Za popločavanje mosta, prema originalu, korišten je kvalitetni organogeni krečnjak.
Od ostalih je materijala korišten tradicionalni vapneni mort i metal. Metalne dijelove izradio je metalurški kombinat „Kemal Kapetanović“ iz Zenice koji su vrlo slični izvornom. Svaki se metalni element nakon gradnje zalijevao olovom. Zbog specifičnosti postupka lijevanja između dva spojena kamena bloka bilo je potrebno izraditi posebne alate. Stotine uzoraka tradicijskog morta ispitano je u laboratorijima IGH u Mostaru i Zagrebu, kako bi se odredila receptura morta.
Godinu dana kasnije, točnije 15. srpnja 2005. godine Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu u Južnoj Africi. Velike zasluge za to, prije svih, svakako pripadaju pokojnim gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću kao i tadašnjoj veleposlanici BiH u Parizu i stalnoj predstavnici pri UNESCO-u Mostarki Željani Zovko te članu Predsjedništva BiH Ivi Miri Joviću. Taj dan ostat će upisan zlatnim slovima u povijesti Mostara i BiH. To je bio prvi upis nekog spomenika iz BiH u UNESCO, a put od rekonstrukcije Starog mosta i povijesne jezgre kao i njegova upisa na popis zaštićene baštine kao spomenika pomirenja, uistinu je bio složen i vrlo zahtjevan.
Miroslav Landeka, autor knjige “Stari most s mjesta događaja“