Prije 32 godinu zajedničkim snagama postrojbe HVO, HOS-a MUP-a s područja Hercegovine uz potporu Hrvatske vojske (HV) izvele su operaciju ‘Lipanjske zore’ koje su trajale od 7. do 26. lipnja 1992. godine, a kojom je oslobođena dolina Neretve i stolni grad Mostar.
Hrabri branitelji s oskudnim naoružanjem, ali velikim srcem i željom za slobodom, suprotstavili su se sustavnom uništavanju Mostara koje je teškim topništvom i svim raspoloživim sredstvima provodila zločinačka JNA sa srpsko-crnogorskim postrojbama uz potporu četnika i paravojnih jedinica.
Oslobađanje Mostara bila je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i entiteta RS.
U svega 19 dana je oslobođena dolina Neretve i svi gradovi u Hercegovini. Vraćeno je pod kontrolu 1800 četvornih kilometara teritorija.Većina vojnih stručnjaka smatra kako je ova akcija bila prekretnica u ratu u BiH, ali i kako je oslobađanjem doline Neretve spašena i južna Dalmacija. U operaciji ‘Lipanjske zore’ sudjelovalo je ukupno 4670 hrvatskih vojnika, a tijekom prvih dva dana poginulo je deset vojnika.
Oslobađanje desne obale rijeke Neretve krenulo je 11. lipnja 1992. godine, a oslobodilačka akcija HVO-a krenuo je iz šest pravaca. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim strateški važno brdo Hum. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara kada su 11. lipnja hrvatske su snage ušle u vojarnu “Stanislav Baja Kraljević” i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. Rodoč i Jasenica tijekom okupacije spaljene su do temelja, stanovništvo protjerano i izbjeglo, a tvornica Aluminij značajno je devastirana.
U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje općine Stolac. U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general HVO-a Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice maršala Tita. Oko podneva 14. Lipnja 1992, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice maršala Tita.
Sutra, 15. lipnja, se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, metar po metar oslobađa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom ,IV. bojna HVO “Tihomir Mišić” potpomognuta s nekoliko branitelja iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Zaposjednuto je i zloglasno brdo Fortica iznad Mostara s koje je tijekom okupacije razaran i granatiran Mostar stotinama tisuća topničkih projektila tijekom opsade grada, a sve po naredbama Momčila Perišića, koji u Haagu nije odgovarao za zločine nad civilnim stanovništvom i zvjerski ubijanje 114 nedužnih civila Hrvata i Bošnjaka u istočnom dijelu grada na Uborku i Sutini. Osobito uspješna je akcija oslobođenja Bijelog Polja, naselja na lijevoj obali Neretve, koja je izvedena 19. lipnja 1992. Tijekom 26. lipnja 1992. , dan koji se smatra danom oslobođenja mostarske općine, hrvatske snage odguruju srpskog neprijatelja i sa snažnog uporišta Merdžan glave. Oslobođeno je područje od 1800 četvornih kilometara teritorija i ovo je bio prvi veliki poraz JNA u BiH.
Pri povlačenju iz Mostara pripadnici Vojske Republike Srpske i tijekom okupacije Mostara digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta kojeg su znatno oštetili, a hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju i istočnog dijela grada , okovao Stari most daskama i gumama kako bi ga zaštitio od granatiranja. U čast vojnički briljantne pobjede i oslobođenja Mostara od višemjesečne okupacije, razaranja i ubijanja, sa Starog mosta u rijeku Neretvu zajedno skaču dvojica mladića, jedan s hrvatskom, a drugi s bošnjačkom zastavom u ruci.