Mato Paljug je mjesecima nakon završetka rata, 1946. godine, bio odveden, ubijen i bačen u neku od bezbrojnih jama koje je iskopala OZNA, kasnije UDBA za svoje žrtve. Ubijen je u 35. godini života. Dijelio je sudbinu mnogih koji su godinama nakon rata ubijani od najgore i monstruozne tajne službe u komunističkom svijetu.
Mato Paljug – biografija
Mato Paljug rođen je 1911. u selu Hrašća, župa Slavetić, Grad Jastrebarsko, Županija zagrebačka. Roditelji su mu bili Pavao Paljug i Marija rođena Berc. Otac mu je još u djetinjstvu stradao u Sjedinjenim Američkim Državama te ga je odgajala majka u pobožnom katoličkom i hrvatskom duhu.
Pučku školu polazio je u Slavetiću, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Tamo je studirao bogosloviju i klasičnu filozofiju na Filozofskom fakultetu.
Od rane mladosti objavljivao je u katoličkom tisku: Anđelu čuvaru, Luči, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj straži, Obitelji, Gospinoj krunici, Nedjelji, Selu i gradu, Glasniku sv. Josipa i Kalendaru sv. Ante.
Za svećenika je zaređen 1935. godine. Imenovan je nadstojnikom nauka na Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 1937. do 1941. bio je vjeroučitelj na Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru. Djelovao je i kao vojni dušobrižnik.
Pastoralni rad
Od prosinca 1941. kateheta je Domobranske akademije u Zagrebu. Tijekom 1942. i 1943. bio je međusvećenik i vojni dušobrižnik hrvatskim vojnicima u Stockerauu u Austriji, a zatim dušobrižnik domobranstva u Varaždinu. Ondje je dočekao prvi val partizana koji su ubijali sve pred sobom te masakrirali zarobljenike i civile na križnim putevima dolinom rijeke Drave.
Preživjevši prvi val progona, imenovan je privremenim upraviteljem župe u Ludbregu pa u Brdovcu i Varaždinskim Toplicama.
Bio je pod neprestanim nadzorom UDBA-e, koja ga je na kraju i ubila.
Krajem 1945. dobiva poziv od zloglasne UDBA-e, čiji su zločini već tada natpolili zemlju krvlju brojnih ljudim, da se javi na saslušanje. Napravio je plan da pobjegne na zapad jer je Jugoslavija čak 20 godina nakon završetka rata bila država iz koje se nije moglo izaći, poput SSSR-a.
Zadnji put pred Božić 1945. bio je na grobu svoje majke da zapali svijeću i tu su ga uhitila trojica udbaša i odvezli autom iz rodnog Hrasća. Ubijen, a što se događalo prije smrti – može se samo pretpostaviti. Za grob mu se ne zna.
Mato Paljug – zapisi
DOMOVINI
Ti si naša sreća,
Ti si naša nada,
Domovino slatka,
Mir nek tobom vlada!
Mi smo tvoji sinci,
Mi smo tvoja djeca,
Tebe ćemo ljubit,
Kao prava djeca.
Branit ćemo tebe,
Protiv cijelog svijeta,
Branit vjeru svetu,
Od pakla prokleta!
Dušmanin te dome,
Otet nama neće,
Dok u nama živa,
Krv hrvatska teće!
(Mato Paljug)
„Bio je duhovit, vješt govornik, pjesnički nadaren, vrlo sposoban svećenik i s mnogo kvaliteta ljudskosti.“ (fra Paškal Cvekan)
„Njegove religiozne pjesme nadahnute su mu ljubavlju prema Bogu, Kristu i Mariji, protkane i socijalnim motivima.” (fra Paškal Cvekan)
„U sveukupnom Matijinom stvaralaštvu osjeća se njegov jednostavan, argumentiran i smion govor. Nažalost nadjačali su ga ratni gromovi i prekinula tragična smrt. No, proroci su, prema ljudskom sudu, gotovo uvijek prerano umirali.” (Juraj Batelja je u svojoj knjizi „Mate Paljug – Prorok prigorske vrčeti”)
Izvor: narod.hr