Na današnji dan 14. siječnja 1833. rođen je Andrijica Šimić, legendarni hrvatski hajduk. Malo je poznato suđenje hajduku Andrijici Šimiću 1871. je bila prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u Dalmaciji, a Šimić je osuđen na doživotni zatvor.
Premda se o pravom značenju riječi „hajduk“ još među jezikoslovcima raspravlja, uvriježen je stav porijekla riječi iz arapskog „hajdud“ gdje je prešla preko turcizma u mađarski „hajdu“. Prvobitno značenje: odmetnik koji se borio protiv turskih nasilnika; borac za slobodu. Danas: odmetnik od vlasti i zakona. Kod Turaka: razbojnik. Kod Mađara: lako naoružan pješak; sluga u mađarskoj narodnoj nošnji, glasnik, vjesnik.
Kako god bilo, hajduk Andrijica Šimić, Hrvat iz okolice Gruda u Hercegovini, još je za života postao živa legenda među hrvatskim pukom s obje strane umjetne tursko-austrijske granice.
Bilo je to doba slabljenja Turskog carstva što je uzrokovalo velika tlačenja kršćanskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Stoga su hajduci koji su napadali turske karavane i posade bili – narodni junaci.
Suđenje Andrijici Šimiću
Imao je brata i pet sestara, a u djetinjstvu je deset godina radio teške poslove kod age Tikvine u Mostaru. Kad je odlučio postati hajduk turske karavane, trgovce i kiridžije napadao je najčešće na potezu Imotski-Vrlika. Na planini Kamešnici i danas je poznata njegova pećina koja se po njemu zove Šimića pećina. Nekada je išao i do Kupresa, Glamoča, Duvna, Mostara, pa čak i Sarajeva i Travnika. Bio je neuhvatljiv te je stoga kad je umro nastalo je veselje među bosanskim i hercegovačkim muslimanima.
Većinom se skrivao na Dinari s vrličkim hajducima Petkovićem, Burilom, Ćorićem i Dražićem.
Nakon što je dugo uspijevao umaći i turskim i austrijskim vlastima, uhićen je 14. siječnja 1871. u kući obitelji Garčevih koja ga je izdala. Dok su preostali članovi njegove družine uhićeni u zaselku Prodani kod Zagvozda.
Suđenje Andrijici Šimiću bila je prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. Njega dalmatinski suci većinom nisu poznavali. Hrvatski jezik se pokazao vrlo dobrim za sudske procese. Šimić je osuđen na doživotni zatvor, dok su Sekulović i Lončar osuđeni na smrt, a kasnije pomilovani na doživotnu robiju. Ostali su osuđeni na doživotnu robiju ili vremenske kazne. Kaznu su služili u Kopru.
Andrijica Šimić dočekan na splitskoj rivi
Andrijica Šimić i njegova rodbina šalju više molbi za njegovo pomilovanje, ali sve su odbijene. Tek Šimićeva molba koju je podnio vjerojatno početkom svibnja 1901, biva uslišana.
I tako Andrijica Šimić nakon 31 godinu uzništva, 17. prosinca 1901. dolazi brodom u Split gdje ga na rivi čeka masa oduševljenog svijeta. Svatko hoće vidjeti živu legendu. Šimić tada obilazi hrvatski puk po cijeloj Dalmaciji te po Bosni i Hercegovini. Hrvati ga oduševljeno dočekuju, časte i dive se narodnom junaku.
Dana 5. veljače 1905. dolazi u selo Runoviće gdje umire. Pokapan je u grob Mrkonjića-Šimića iz Zmijavaca, koji se nalazi tik do groba Ante Garca, glavnog organizatora njegova uhićenja 1871. godine.
Izvor: narod.hr