Zoran Kupreškić, koji je odležao četiri godine i sedamnaest dana u Haaškom zatvoru da bi na kraju bio jednoglasnom odlukom sudaca pravomoćno oslobođen, u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne je rekao kako je Republika Hrvatska bila pritisnuta od strane međunarodne zajednice da masovno izruči Hrvate Središnje Bosne, ali da je i njima to odgovaralo.
Objasnio je je kako su se bojali da će biti ubijeni jer je EUFOR prilikom uhićenja ubio Simu Drljaču. „Tražili smo načine kako se predati. Fama je da nas je Hrvatska isporučila, ali i mi smo to htjeli i nama je to išlo u prilog samo da nas ne ubiju“, kazao je Kupreškić.
Istaknuo je kako nakon oslobađajuće presude nije dobio obeštećenje te da nemaju mogućnost tužbe ili bilo čega drugog po pitanju nadoknade ili satisfakcije za to što se događalo. Rekao je kako je zajedno s bratom Marijanom došao do odvjetnika koji su radili na slučaju kada su Majke Srebrenice dobile proces u Nizozemskoj te da su odvjetnici kontaktirali godinu-dvije s odvjetničkom kućom iz New Yorka. „Poruka je na kraju kako misle da se postupak može dobiti, ali da je puno politike u njemu i da se oni ne bi ‘kačili’. Tako da smo odustali od toga“, objasnio je Kupreškić.
Naglasio je kako je AID pripremao svjedoke da svjedoče protiv njega te da su neki pred sudcima potvrdili da su za to primali novac. „Svjedok koji je rekao da je moj brat palio, a da sam mu ja ubio sina, snahu i dvoje djece je raskrinkan. Nađeno je da laže, a sud nije rekao da laže nego da se zbunio, jer ako mu kažeš da laže moraš ga i kazniti.“ Dodao je kako nije sporno da je svjedok prošao tu torturu te da se ne zna tko je to učinio.
Rekao je kako je nedavno svoju dokumentaciju iz Haaga predao u Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH ogranak Vitez te da mu je osoba koja radi rekla da je to prva dokumentacija vezana za prikupljanje dokumentacije o ratu. „S druge strane AID je još ’93. godine radio. AID je imao svjedoke koje su naučili da lažu. Ovi se ne boje lagati, a svjedoci za Križančevo selo se boje reći istinu.“
Komentirao je i presudu vojnom i političkom vodstvu Republike Herceg-Bosne. „Tzv. UZP nema nikakve veze ni logike. Taj sud je osnovan za suđenje konkretnim zločinima, nadređenima i za konkretna djela. Po tom ispada da je država i da su svi Hrvati krivi.“ Dodao je kako je takva presuda samo udaljila dva naroda u BiH.
Istaknuo je da se na pisanje nove knjige Posthaaška priča, o procesu koji je vođen protiv njega i još petorice Vitežana optuženih za zločin u Ahmićima, Marijana i Vlatka Kupreškića, Vladimira Šantića, Drage Josipovića i Dragana Papića, odlučio jer je još živo sve što je prošao te da ima i pozitivnih iskustava koja nosi sa sobom. „Znaš da si potpuno nevin, a došao si pred zid i nemaš kuda dalje. Okrećeš se molitvi, Bogu, vjeri, razmišljaš kako si živio prije i vidiš pozitivan stav o svijetu, ljudima, čovječanstvu, o svemu“, kazao je Kupreškić.
O masovnim sustavnim zločinima nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini, Ahmićima, odlasku u Haag iz splitske zračne luke, danima u Haaškom zatvoru, s kim se sve družio, povratku te o životu u Vitezu danas više u videu emisije Kompas.