Šibenčani su mahom nezadovoljni poslije premijere filma ”Dražen” održane u trgovačkom centru „Dalmare“. „Zajednički nazivnik“ razmišljanja Draženovih šibenskih suvremenika (i fetivih Šibenčana) je kako u filmu redatelja Danila Šerbedžije nisu dovoljno istaknuti šibenski uspjesi “našeg malog”, kako su žitelji Krešimirova grada zvali legendarnog košarkaša ili rezultati vezani za Baldekin.
Isto tako, scenarist (i redatelj) su, po mišljenju Šibenčana, gotovo zanemarili Draženovu istaknutu domoljubnu komponentu u prvim godinama Domovinskog rata. Kao argument onima, koji su zagrintali, valja svakako spomenuti temeljne podatke o Petrovićevim dometima, vezanim za Baldekin.
U dresu Šibenke Dražen je osvojio (otetu) titulu prvaka Jugoslavije te iste sezone proglašen najboljim prvoligaškim igračem i postao standardnim reprezentativcem.
Šibenčani su s mlađim Petrovićem kao razigravačem odigrali dva europska finala (Padova, Berlin) uz napomenu da je u Padovi kao 17-godišnjak proglašen najboljim igračem utakmice Limoges – Šibenka.
Valja podsjetiti i na činjenicu da je Dražen osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu praktički kao igrač Šibenke. Prije toga nije odigrao ni sekunde u Ciboninom dresu, piše Slobodna Dalmacija.
Marginalizirano Draženovo domoljublje
“Film je gotovo marginalizirao Draženovu domoljubnu komponentu. Pa, on je sudjelovao u gotovo svim američkim prosvjednim skupovima, organiziranim sa ciljem da se prizna neovisnost Lijepe Naše! Istodobno, odbio je poziv jugoslavenskog konzula za primanjem i prijateljskim razgovorom”, kazivao nam je poznati šibenski gospodarstvenik Željko Dulibić – Crni, koji je početkom devedesetih godina minulog stoljeća u New Yorku bio predstavnik (danas ugasle) Tvornice lakih metala te se često družio sa članovima obitelji Petrović.
Malo ili gotovo nikako, uvjeren je velik dio Šibenčana, je potencirana Draženova uloga u legendarnom finalu Hrvatske s američkim Dream Teamom na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
Uostalom, možda je najbolje svjedočanstvo odanosti Dražena Petrovića domovini Hrvatskoj detalj sa zadnjeg turnira, koji je odigrao proljeća 1993. godine u poljskom Wroclawu. Detalj, koji je sve samo ne detalj, a kojega nam je prepričao ondašnji izbornik Mirko Novosel.
“Došli smo u Wroclaw i shvatili da su nas Poljaci smjestili u hotel D-kategorije sa zajedničkom upotrebom kupatila i WC-a za cijeli kat. Preznojio sam se, kad je većina reprezentativaca s razlogom počela grintati. No, utišao ih je Dražen na jednostavan način:
“U ovom trenutku naši vršnjaci čuče tjednima, mjesecima u ratnim rovovima, pa valjda možemo i mi izdržati nekoliko dana u ovom groznom hotelu.”
Prema scenariju Ivana Turkovića Krnjakafilm “Dražen” režirao je Danila Šerbedžija, koji za sebe kaže da je Srbin iz inata.
Snimljen je u produkciji zagrebačke produkcijske kuće Kinoteka, uz koprodukciju sa slovenskim December i srpskim Living Pictures. Film su podržali Hrvatski Audiovizualni Centar, Slovenski Filmski Centar i Filmski Centar Srbije.