Kako roditelji mogu biti oslonac djetetu kad je najteže? Kako izgleda trenutak kada roditelj sazna da njegovo dijete ima tešku dijagnozu? Šok, strah, krivnja i osjećaj potpune bespomoćnosti — emocije koje se ne daju lako opisati, a s kojima se gotovo svaki roditelj u toj situaciji suočava. U tim trenucima, kada život stane, postavlja se pitanje: kako dalje?
U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom razgovarali smo s Ivanom Granić Galić, psihologinjom iz Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, koja svakodnevno radi s djecom i roditeljima u bolničkom okruženju. Iz prve ruke svjedoči snazi i važnosti obitelji u procesu suočavanja s bolešću.
„Nije stvar u tome koja je dijagnoza — stvar je u tome kakva je obitelj,” kaže Granić Galić, podsjećajući da upravo roditelji svojim stavom i ponašanjem djetetu mogu biti sidro u najtežim trenucima. Djeca vrlo često kroz roditeljske reakcije, ton glasa i govor tijela zapravo ‘čitaju’ koliko su sigurna, čak i više nego iz onoga što im kažete.
Psihologinja naglašava da je sasvim prirodno da roditelji osjećaju strah, tugu i krivnju, no ističe da te emocije, iako ljudske, nisu od koristi — ni roditelju ni djetetu. Umjesto toga, poziva roditelje da priznaju svoje osjećaje, potraže stručnu pomoć kad im je potrebna, i da se oslone na podršku grupa i zajednice kako bi izgradili unutarnju stabilnost koju dijete osjeća i prati.
Posebno ističe važnost pokazivanja emocija pred djecom. Roditelji često misle da pred djetetom moraju biti “jaki” i skrivati tugu — no upravo suprotno, djeci treba dozvoliti da vide kako je tuga prirodan dio života. Time ih učimo da emocije nisu prijetnja, već put prema razumijevanju i prihvaćanju.
Jedna od ključnih tema razgovora bila je i komunikacija. Djeca uvijek, na svoj način, “osjete” kad se nešto događa, čak i kad im ništa nije rečeno. Ako roditelji pokušavaju bolest prešutjeti ili umanjiti ozbiljnost, djeca često sama donose zaključke — i pritom strah može postati veći nego što bi bio da su dobili jasne i iskrene informacije, naravno prilagođene njihovoj dobi.
U ovoj epizodi osvrnuli smo se i na važnost suradnje roditelja i medicinskog osoblja. Kada roditelji i liječnici djeluju kao tim, dijete osjeća sigurnost i povjerenje u cijeli proces, što je neprocjenjivo važno u procesu liječenja.
Tijekom razgovora razbijali smo i najčešće mitove koji prate ovakve situacije — poput uvjerenja da bolnica nužno mora biti traumatično iskustvo za dijete, da djeci ne treba govoriti o njihovoj bolesti, ili da roditelj nikada ne bi smio pokazati slabost. Upravo suprotno: toplina, iskrenost, prisutnost i emocionalna autentičnost ono su što djetetu daje snagu.
Ovo je epizoda koja ne donosi gotova rješenja, ali pruža razumijevanje, podršku i ohrabrenje. Namijenjena je svakom roditelju koji se suočava s dijagnozom svoga djeteta, ali i svima koji žele bolje razumjeti kako izgleda snaga kada je najpotrebnija.
Jer kad se roditelj posloži — cijela obitelj se lakše posloži. A dijete, gledajući roditelja, uči kako se nositi s onim što mu život donosi.