„Ne vjerujem da će itko biti kažnjen za ubojstvo osmero viteške djece. Po ranijim optužnicama se vidi da se sve što ide protiv Armije BiH spušta na niže razine“, rekao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne predsjednik Udruge za čuvanje sjećanja na djecu žrtve rata „Osmica“ Vitez Ivan Garić koji je preživjeli svjedok zločina. Teško je ranjen 10. lipnja 1993. godine kada su pripadnici Armije BiH na dan kada je potpisano primirje ispalili granatu i ubili osmero i teško ranili petero djece. Među ubijenima su bili: Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović, brat i sestra Augustina i Velimir Grebenar te Ivanova sestra Sanja i brat Milan.
„Ovo je država dvostrukih, trostrukih kriterija. Daj Bože da bude drukčije, ali…“, kazao je Garić i objasnio kako se zna lokacija s koje je ispaljena granata koja spada u teško topništvo. „Zna se i hijerarhija tko može odobriti njeno ispaljivanje.“ Pitao se zašto je 25 godina taj spis stajao u ladici županijskog tužiteljstva i zašto ni jedan Bošnjak nije ispitan za to vrijeme te je dodao kako se zadnjih tri, četiri godine intenzivnije radi na ovom slučaju.
Garić posjeduje snimku neposredno nakon masakra, ali je kazao kako je postojala još jedna snimka koja je nestala. „Imali smo informacije da je ta snimka prodana i da je u svijetu prikazivana kao da su to bošnjačka djeca stradala od hrvatskih granata.“ Dodao je i kako nije poznato tko je autor te snimke.
Kazao je kako se i nedavno vrijeđala žrtva na ubijene kada je Samir Nukić na Facebooku pisao da se malo ubilo ustaške i škutorske djece. „Podnio sam tužbu protiv njega, a epilog je smiješan tri mjeseca uvjetno za izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje i sto konvertibilnih maraka kazne – mogli su ga i ne optužiti. Prijavio sam ga jer želim živjeti u uređenom društvu gdje će se takve stvari sankcionirati.“ Naglasio je kako su na ovakav govor mržnje trebale reagirati i hrvatske udruge. „Nitko od udruga proizašlih iz Domovinskog rata nije reagirao. Trebala je reagirati i bošnjačka politika i udruge“, rekao je Garić i dodao kako je cijeli sustav zakazao.
Naveo je kako su u izgradnji Spomen parka „Osmica“ sudjelovale obitelji poginule djece. „Da nije bilo nas ne bi bilo ničega“, objasnio je Garić. „Sva moja borba ide k tome da to ostane mjesto posebnog pijeteta.“ Dodao je kako mu je san da se proširi Spomen park u smislu da se netko od velikih umjetnika uključi kako bi se podigao spomenik na višu umjetničku razinu.
Kazao je kako Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru smatra svojom obitelji jer su došli na ideju da naprave predstavu „Kroz proces 10-6-93“ kojom su puno napravili na promicanju istine, a najavio je i snimanje dokumentarnoga filma. Istaknuo je kako su dobili podršku Hrvatskoga narodnog sabora gdje je Osmica proglašena spomen obilježjem od značaja za Hrvate. Istodobno zahvalio je mnogim ljudima koji su inicirali da se ovaj zločin izvuče iz zaborava.
Naglasio je kako kod Spomen parka danas ima djece te da je uvijek živo. „To je ono što nama daje snagu. To je i dalje mjesto dječje igre. Nikada oko spomenika nećete čuti govor mržnje. Dolaze i Bošnjaci, sa svima stanem i nemam problem razgovarati o činjenicama.“
Ivan Garić je oženjen i otac četvero djece. Prisjetio se u Kompasu samoga masakra, konvoja ranjenika koji se iz opkoljene Lašvanske doline jedva probio do Splita, liječenja u Hrvatskoj, poniženja koje je doživio na Korčuli kada ga nisu htjeli prihvatiti jer „nije imao papire“. Kazao je kako se sjeća svakog trenutka kao da je jučer bilo, a što je sve prošao on, njegova obitelj, kao i druge obitelji ubijenih pogledajte u emisiji Kompas.