Evanđelje dana Mt 2,1-12
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Riječ Gospodnja.
Sjeme Mt 2,1-12 – O. Lorenzo Montecalvo
Kako bismo se mogli pokloniti Isusu, potrebno je činiti put vjere kao što su to učinili Mudraci. Ne možemo primiti Isusov život i dati svoj život Isusu za tren oka. Put vjere je dug, naporan, ali lijep. Naravno, vjera je dar, ali treba ga prihvatiti. Bog, koji je ljubav, ne prisiljava nas da ga prihvatimo. Bog, naš Otac i Stvoritelj, stvorio nas je slobodne.
Kako započinje put kršćanske vjere? Započinje se prihvaćajući svjetlo jedne zvijezde. Zvijezda je kršćanin koji sjaji Isusom, koji je rekao: „Ja sam svjetlo svijeta“. Kršćanin koji ima odraslu vjeru očituje ljepotu i moć prisutnosti Isusa Krista, koji je Gospodar gospodarâ. Ako upitamo nekog obraćenika: „Kako si i kada započeo put?“, zasigurno će nam reći: „Jednog dana sam upoznao jednog čovjeka (ili jednu ženu) čija prisutnost je sjala svjetlom dobrote, ljubavi i istine; kad sam ga upitao što mu je dalo toliku milost i istinu, odgovori mi je da je Kristov. I tako, privučen njegovom prisutnošću dobrote i ljubavi, htio sam i ja činiti put kršćanske vjere“.
Put vjere započinje se slušajući i razmatrajući Sveta Pisma. Božja riječ čini da vidimo da je Bog ljubav i da smo ljubljeni od Njega, ali mi ne uzvraćamo. Ovo nutarnje svjetlo nas potiče da napustimo sve ono što Bogu nije milo. Put nije uvijek ravan. Ponekad je uzbrdica. Drugi put je nizbrdica. A ponekad se i zaustavljamo ne želeći nastaviti put. Ali Božji nas glas ohrabruje, osnažuje, oprašta nam pa nastavljamo dalje. Na ovom putu vjere u pomoć nam uvijek dolazi zajednica koja je za nas zvijezda. Ne koračamo sami. Jednom kad zaista kušamo Božje milosrđe, bez oklijevanja živimo za Njega, do Njegove božanske prisutnosti uvijek koračamo u poniznosti i ljubavi.
Jesi li ti zvijezda istine i ljubavi za one koji koračaju u nepoznavanju Boga? Je li ti itko ikada rekao: „Zahvaljujući tebi pronašao sam Isusa.“? Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.