Evanđelje dana – (Mt 20,17-28)
U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«
Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«
Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im ireče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Mt 20,17-28) – O. Lorenzo Montecalvo
Kad sam bio župnik i kad bih shvatio da neki vjernik spletkari kako bi dobio neku ulogu u pastoralnim aktivnostima Zajednice, uvijek sam ga (ju) držao po strani. Kad je bila potreba za nekim odgovornim za neku liturgijsku, katehetsku ili karitativnu aktivnost, potaknut Duhom na službu sam zvao one koji nisu sami sebe predlagali, koji su ostajali u skrovitosti. Do podjela, svađa i nesloga u ljudskim institucijama, pa čak i u župskim zajednicama dolazi baš zbog primadona.
Župska zajednica nije pozornica na kojoj smo pozvani nastupati. Koliki vjernici se moralno prostituiraju, možda je bolje reći padaju ničice pred župnikom kako bi se popeli na pozornicu župe. Ne krijem da sam upoznao i svećenike koji padaju ničice pred svojim biskupom, s đavolskom željom za karijerom.
Nažalost, čovjek se može služiti čak i Bogom kako bi se popeo na pozornicu Crkve. Oni koji se služe Bogom zbog karijere, kad dostignu svoju prestižnu ulogu, postanu gazde, zaboravljajući da “Sin čovječji nije došao da bude služen, već da služi, ne da mu peru noge, već da pere noge”.
Gospodin ne želi da budemo robovi, već sluge iz ljubavi. Može se služiti i zajednici, ali samo iz podlih interesa, čekajući da šef kaže: “Dođi i sjedi mi zdesna”.
Dragi prijatelji čitatelji koji se trudite biti vjernici u Duhu Kristovom, pustite neka se primadone nastave međusobno svađati kako bi im se divili; vi, međutim, nastavite činiti dobro i biti ponizni sluge župske Obitelji sjećajući se riječi Magnificata (Veliča): “Gospodin silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne”.
Kad rano ujutro idem šetati i susretnem čistače, podižem oči k nebu govoreći: “Gospodine, hvala za ovu braću koja svojom poniznom službom održavaju grad čistim”. Amen. Amen.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja