Evanđelje dana – Lk 7,36-50
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivalai mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakvaje to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.«
A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Lk 7,36-50) – O. Lorenzo Montecalvo
U sobi farizeja Šimuna je miomiris koji izlazi iz Isusa. Ime ovog miomirisa je MILOSRĐE. Onaj koji osjeća ovaj miomiris nije Šimun, koji misli da je savršen, već Marija Magdalena. Miomiris Isusa Krista promijenio je smrad grijeha žene u miomiris svetosti. I suze koje teku iz njenih očiju su miomirisne kapi. Iz zahvalnosti prema milosrdnom Isusu, žena, kojoj je dao novo srce, ispunja ga najskupljim miomirisom ovoga svijeta.
Tko ludo ljubi Isusa? Tko Mu je vječno zahvalan? Tko sa strašću evangelizira Isusovo milosrđe? Žena ili muškarac koji nakon razuzdanog života plače jer je iz neznanja ili slabosti odbacio ljubav Božju.
U mom svećeničkom poslanju tko me je više ljubio i nastavlja me ljubiti? Tko me se sjeća s dubokom zahvalnošću? Onaj ili ona koji su bez srama, sa suzama u očima povratili sve svoje grijehe. Njihove su ispovijedi uvijek započele pokajničkim suzama i završile miomirisom suza radosnica. Nakon zagrljaja, velika je radost bila otkriti da mi je rame mokro od suza. Zbog toga danas, dok sam s grupom hodočasnika u Pietrelcini, blagoslivljam Gospodina koji je pozvao mene da budem ambasador pomirenja između Boga i čovjeka.
Gospodine, daruj mi svoje srce da oko mene, velikog grješnika, bude uvijek mnoštvo raskajanih grješnika kao što se događalo u životu Padre Pia. Amen. Amen.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja