Evanđelje dana Lk 19, 1-10
Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakeja. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska rasta. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 19, 1-10 – O. Lorenzo Montecalvo
“On žurno siđe i primi ga (Isusa) sav radostan.”, piše Luka. Koliko sam puta meditirao epizodu susreta Zakeja s Isusom, ali nikada se nisam zaustavio da meditiram upravo citirane riječi. Jutros je Duh htio da ljubomorno čuvam ove riječi. Dobro, ti i ja često ne žurimo ususret Isusu jer, prevareni od đavla, mislimo da ako Isus uđe u naš život, oduzet će nam radost življenja. Tako, nažalost, idemo ususret Isusu kao da, unutar pogrebne povorke, laganim korakom ispraćamo leš na groblje.
Budimo iskreni: koliki vjernici nedjeljom ujutro jure na misu? Ako treba ići na stadion gledati nogometnu utakmicu, žuri se kako bi se stiglo puno prije početka utakmice. Što, međutim, vidimo u našim crkvama? Vidimo da su na početku euharistijskog slavlja crkve poluprazne, te vjernici ulaze u crkvu polako, na slavlje koje je već počelo. Kako žalosno! Odlaženje u crkvu polako i redovito kašnjenje znak je da se jako malo ljubi Isusa, koji je naša fešta.
Zakej je radosno primio Isusa. Zakejeva radost provrla je iz svijesti da se osjeća blagoslovljen i ljubljen od Isusa. Ljubljenoj osobi ide se ususret radosno. Zato psalmist kliče: “Idimo radosno u kuću Gospodnju”. Onaj koju ljubi jedva čeka biti s ljubljenom osobom. Nemojte biti kako onaj suprug koji se, nakon radnog dana, nevoljko vraća kući, misleći da ide ususret ženi koja će ga napasti čim otvori vrata. Onaj koji ide ususret Gospodinu s radošću imat će srce koje će uvijek poskakivati puno radosti. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.