Evanđelje dana Iv 1,1-18
Riječ tijelom postane i nastani se među nama.
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Riječ Gospodnja.
Sjeme Iv 1,1-18 – O. Lorenzo Montecalvo
„Isus je došao na svijet, a svijet ga nije primio; ali onaj koji ga je primio postao je dijete Božje“, piše Ivan Evanđelist u današnjem evanđelju.
Što se dogodilo ili se događa tamo gdje je Isus primljen? Na društvenoj razini Isus nam je dao spoznaju da smo dio jedne jedine ljudske obitelji, da ne postoji jedan narod bolji od drugog, da ne postoji podjela između bogatih i siromašnih, između lijepih i ružnih i između nepismenih i znanstvenika, da svi imamo isto dostojanstvo. Isus je poveznica koja nas sjedinjuje kao braću i sestre kao djecu istoga OCA nebeskoga. Zato, tamo gdje se ne prima Isusa, jednakost, bratstvo i sloboda među narodima su samo utopija.
Tamo gdje se ne prima Isusa Krista, utopija je graditi civilizaciju ljubavi i jedinstva. Zna se što je učinila ateistička filozofija u svijetu.
Što se događa na osobnoj razini u čovjeku koji primi Isusa Krista? Čovjek se više ne osjeća podijeljen u samome sebi, nema bipolarnu osobnost, ne osjeća se više kao slučajno dijete, već kao ljubljeno dijete OCA nebeskog. Zbog toga se prihvaća i prima s ljubavlju.
Čovjek koji prihvaća sebe je uvijek raspoložen prihvatiti drugoga kojega je Bog želio od vječnosti. Istinski kršćanin, ljubeći samoga sebe u Bogu, zna prihvatiti one koji nisu kao on.
Istinski kršćanin ne zaboravlja ono što kaže Isus: „Bijah stranac i primiste me s ljubavlju i besplatno“. Isus je gostoljubiv i kaže svima nama: „O vi koji ste umorni i opterećeni, dođite k meni i ja ću vas odmoriti“ Amen. ALELUJA.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.