Obrazovanje u Bosni i Hercegovini suočava se s brojnim izazovima počevši od smanjenja broja učenika i zatvaranja škola, preko zastarjelih nastavnih planova i programa, do nedostatka nastavnog kadra i nedostatka ili nedovoljno kvalitetne praktične nastave. U takvom sustavu, pitanje više nije samo koliko mladih prolazi kroz obrazovanje, već i šta iz obrazovanja zaista nose sa sobom u stvarni život te koliko im ono uopće pomažu u nastavku života i osiguranju zaposlenja, povoljnog socio-ekonomskog položaja, stambenog zbrinjavanja i drugog.
Kada su u pitanju osnovne škole u FBiH, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku u posljednje tri godine bilježi se kontinuiran pad broja upisanih učenika. Naime, školske 2023/2024. u FBiH bilo je 166.817 učenika, a 2025/2026. taj broj je iznosio 161.421, što je manje za 5.396 (3,23%). U srednjim školama u FBiH, u školskoj 2023/2024. bilo je ukupno 70.356 učenika, dok je 2025/2026. taj broj blago porastao na 70.671, što je postotno više za 0,44%. Unatoč blagom rastu ovi podaci predstavljaju ozbiljan alarm za sve institucije i ustanove koje se bave obrazovanjem. Ukoliko uz ovo dodamo i problem nedostatka kadra u školama situacija u BiH je dosta ozbiljna i zahtjeva konkretne poteze i mjere za poboljšanje.
U okviru svoje Izborne lektire „Put prema kvalitetnom obrazovanju za mlade u BiH“, M1 Prava za mlade predlaže niz mjera usmjerenih na stvaranje obrazovanja koje mladima daje više znanja, praktičnih vještina i mogućnosti za aktivno učenje.
Jedan od ključnih prijedloga odnosi se na jačanje praktične nastave i uvjeta u kojima se ona obavlja te praćenju njene uspješnosti. M1 ukazuje na potrebu za boljom opremljenošću školskih kabineta i laboratorija, većim povezivanjem škola i poslodavaca, kvalitetnijom učeničkom praksom i kontinuiranim usavršavanjem nastavnika. Praktična nastava, kako se navodi u Izbornoj lektiri, ne bi trebala biti formalnost, već dio obrazovanja kroz koji učenici razvijaju konkretne vještine primjenjive u stvarnom životu i na tržištu rada.
Posebno se naglašava potreba za kvalitetnijim povezivanjem obrazovanja i privrede, uključujući organiziranu i mentorsku praksu kod poslodavaca.
Nastavni planovi moraju pratiti vrijeme u kojem živimo te su zato promjene potrebne i u sadržaju koji se uči u školama i na fakultetima. M1 ukazuje na potrebu modernizacije nastavnih planova i programa i većeg usmjerenja prema ishodima učenja, funkcionalnom znanju, kritičkom razmišljanju i praktičnoj primjeni naučenog. To bi značilo da cilj obrazovanja ne bi trebao biti samo da učenik zapamti određenu informaciju, već da zna kako je primijeniti, povezati s drugim znanjima i koristiti u svakodnevnom životu. Da bi se to ostvarilo značajnu ulogu imaju nastavnici i profesori koji su najvažnija karika obrazovnog sustava. Kvalitet obrazovanja nije moguće unaprijediti bez ulaganja u nastavnike.
M1 među preporukama navodi kontinuirano profesionalno usavršavanje, savremene metode podučavanja, korištenje digitalnih alata i razvoj kompetencija potrebnih za savremenu nastavu, uz unapređenje profesionalnog statusa i radnih uvjeta nastavnika. Istovremeno, nedostatak nastavnog kadra posebno je vidljiv u pojedinim oblastima. I u Federaciji i u Republici Srpskoj možemo primijetiti iste negativne trendove nedostatka kadra, među kojima se traži značajan broj nastavnika matematike, fizike, kemije, biologije i informatike.
Zato je, uz poboljšanje statusa nastavnika, potrebno razmišljati i o dodatnim programima obrazovanja, prekvalifikacije i usmjeravanja mladih prema nastavničkim zanimanjima, posebno u oblastima u kojima nedostaje kadra.
Više prilika za učenje i izvan učionice je jako važno za izgradnju mladog čovjeka i njegovih vještina. M1 predlaže razvoj više prostora za mlade u lokalnim zajednicama, uključujući hubove u omladinskim centrima, knjižnicama i školama. Takvi prostori trebali bi mladima omogućiti mjesto za učenje, dodatnu podršku, neformalno obrazovanje, radionice i razvoj novih ideja. Ovakvi prostori mogu biti i mjesto za vršnjačko učenje odnosno situacije u kojima mladi prenose znanje jedni drugima, pomažu u učenju i zajedno razvijaju nove vještine. Ideja je da obrazovanje ne završava izlaskom iz učionice, već da mladi imaju dostupne i sigurne prostore u kojima mogu učiti, raditi i razvijati se. Takvi sadržaji mogu biti važni i kao alternativa provođenju slobodnog vremena u okruženjima koja ne nude obrazovne, kulturne ili razvojne sadržaje. M1 u svojoj Izbornoj lektiri posebno ukazuje na potrebu stvaranja sigurnih i dostupnih prostora za mlade.
Stipendije trebaju poslužiti kao podrška, ali i ulaganje u izvrsnost a ne socijalna pomoć mladima. Podrška mladima kroz stipendije također treba odgovarati različitim potrebama. Pored stipendija koje imaju socijalnu funkciju, može se razvijati i sustav koji prepoznaje trud, rezultate i izvrsnost učenika i studenata, uključujući uspjehe na natjecanjima. Cilj je da stipendije istovremeno budu jedan vid socijalne podrške mladima kojima je to potrebno, ali i način da se dodatno podrže mladi koji postižu izuzetne rezultate i razvijaju znanja i vještine važne za društvo. M1 Prava za mlade kroz svoje preporuke obrazovanje posmatra kao proces koji treba povezati školu, lokalnu zajednicu, nastavnike, privredu i same mlade. Više praktičnog znanja, savremeniji programi, podrška nastavnicima, dostupni prostori za učenje i različiti oblici podrške mladima predstavljaju prijedloge čiji je zajednički cilj da obrazovanje bude bolje povezano sa stvarnim životom i potrebama generacija koje dolaze.