Piše: Miroslav Landeka
Bosanskohercegovački slikar i Napretkov stipendist Ismet Mujezinović rođen je 2. prosinca 1907. godine u Tuzli. Nakon završetka gimnazije, i po preporuci Nike Andrijaševića, poznatog sarajevskog odvjetnika, književnika, kolekcionara umjetnina i njegovog budućeg mecene, Ismet Mujezinović upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu.
Na akademiji dobiva stipendiju Ivana Meštrovića kao izniman talent, koji nastavlja razvijati i graditi uz profesore poput Valdeca, Kovačevića, Hoekera, Ivekovića, Iblera, Vanku, Csikosa, Šenoe, Šulentića, Kljakovića, Krizmana, Babića i Becića. Nakon završene akademije, specijalizira freskoslikarstvo kod Joze Kljakovića i, zajedno s nekoliko drugih odabranih poslijediplomaca, pomaže na izvedbi freski u zagrebačkoj Crkvi svetog Marka. Svoju prvu izložbu upriličio je u Beogradu 1930. godine. U njegovu čast, jedna ulica u Beogradu, u općini Novi Beograd, nosi njegovo ime.
Po završetku akademije Mujezinović boravi u Francuskoj, gdje pohađa povijest umjetnosti na Sorbonni. Tijekom dvije godine boravka u Parizu, od 1931. do 1933. godine, proširio je interes na književnost, kazalište i film. Vraća se 1933. godine, a po povratku u domovinu, u Bijeljini postavlja na scenu „Jegora Buličova“, gdje igra i jednu od uloga. U Splitu pomaže na izvođenju karijatida za spomenik na Avali, koje su za Meštrovića klesali Grga Antunac i Ivo Lozica. Potom se vraća u Sarajevo, gdje s grupom istomišljenika sudjeluje u formiranju „Collegium artisticuma“, pandana zagrebačkoj grupi umjetnika „Zemlja“. U to doba radi scenografije i izlaže slike sa socijalnom tematikom. U Splitu, gdje slika za obitelj Zrnčić, upoznaje Sarajku Mariju Sisarić s kojom se ženi 1939. godine.
Kao jedan od predstavnika Jugoslavije, 1950. godine izlaže na XXV. bijenalu u Veneciji. Nakon što je dobio dvije savezne nagrade za slikarstvo i dobru kritiku na venecijanskom bijenalu za sliku „Prelaz preko Neretve“, dobiva i narudžbu za četiri slike velikog formata za Dom armije u Sarajevu. Tada donosi odluku da postane slobodni umjetnik kako bi se više posvetio slikanju velikih kompozicija s ratnom tematikom. Nakon završene prve slike „Ustanak“, zbog nedostatka radnog prostora, iz Sarajeva 1953. godine prelazi u Tuzlu. Tu aktivno slika portrete, krajolike i motive rudara i radnika. Jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu (grupa Collegium artisticum), Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH), lista Oslobođenje, Bosna filma i dr.
Mujezinović je izlagao u zemlji i inozemstvu, a na temu NOB-a izradio je veliki broj uljanih kompozicija i crteža. Njegovi radovi nalaze se po umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama u Bosni i Hercegovini i u privatnim zbirkama. Jedno od njegovih najupečatljivijih i najdramatičnijih djela je “Autoportret sa spomenicom”, ulje na platnu, dimenzija 170 x 99, nastajalo između 1966. i 1970. godine.
U njegovu čast, međunarodni atelijer te jedna od dvije tuzlanske gimnazije nose ime Ismeta Mujezinovića. Dobitnik je Šestotravanjske nagrade Grada Sarajeva (1979.). Atelijer u kojem je radio i živio od 1964. godine postao je važno mjesto za okupljanje Tuzlaka i umjetnika koji su oblikovali kulturno-umjetnički život u gradu. Bio je jedan od osnivača lista Front slobode, Sveučilišta u Tuzli i idejni osnivač i utemeljitelj Galerije istaknutih osoba, koja je prerasla u Međunarodnu galeriju portreta Tuzla. U galeriji je izložena stalna postava djela Ismeta Mujezinovića koja se nalazi tu od svečanosti otvorenja Međunarodne galerije portreta 1982. godine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2013. godine proglasila je „Pokretno dobro – Zbirka slika Ismeta Mujezinovića koja se nalazi u Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli“ nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbirka se sastoji od 2085 djela. Djela iz Zbirke nastala su tijekom skoro sedam desetljeća stvaralačkog rada slikara. Monografija ovoga slikara objavljena je 1985., u Tuzli, a autor je bio Ibrahim Krzović.
Ismet Mujezinović umro je u Tuzli 7. siječnja 1984. godine.
Izvor: Scena.ba